Lejkersi će verovatno u play-off, ne zato što su mnogo dobri, nego što Dalas i Juta su još lošiji. Kad izgube od Indiane 30 razlike - teško da mogu nešto. Ali i da uđu, sa Sparsima nemaju šta da traže. I da prodju, zbog staračkih nogu Sparsa, njihov najveći domet je polufinale konferencije - sve u svemu vrlo neuspešna sezona za njih kako god. Još pre početka sezone sam prognozirao Miami lako do titule, Lbj MVP, Durant prvi strelac. Manje više veoma izvesno i krajnje očekivano. Miami neće biti šampion samo ako se Wade povredi, ili Bosh ne zaluta negde, a šanse za to su oko 5 posto. Procena za ostale. Istok finale MIA - NYK, Zapad finale OCT - DEN.
Biće tu dosta dobrih mečeva, iznenadjenja, da ne širim sa priču mnogo, ali očekujem finale kao i prošle godine i isti scenario, mada me ovaj planinski Denver mnogo oduševljava ove godine.
E sad, da krenem sa onim što sam naumio i pre nekoliko dana. A to je dilema Kobe ili Lebron Džejms.
Da počnem ovako. Po mom mišljenju, kada ocenjujemo kvalitet nekog igrača presudna su tri uticaja: statistika, način na koji igra (elegancija, pokreti, kretnja bez lopte, atratkivnost itd, itd...), i koliko on zapravo timski utiče na ekipu (koliko je njegova uloga u toku igre, kolika kad je na klupi, koliko "guši druge saigrače i još mnogo toga). Trofeji su nešto što stoji na vrhu brega, kao kruna karijere, ali to nije parametar koji se može uzeti u obzir ako studiozno ocenjujemo nekog igrača. To može njegovu karijeru učiniti većom ili manjom, ali nikako odrediti kakav je igrač. E sad, što se naravno, uvek pamte pojedini detalji, šutevi, partije, potezi - to je normalno i jasno je da nema velikog igrača koji nije učinio nešto veliko u svojoj karijeri (MJ bi bio najbolji i da se nije vratio 95-e, jednostavno njegova igra je bila najbolja - da li je osvojio 6 ili 8 titula, 5 ili 7 mvp priznanja - po meni to nije presudno. Ono što je jasno je da je obeležio period koji se sa pravom smatra za renesansu američke košarke - a u tom periodu on je objedinio sva pomenuta 3 elementa plus šampionske titule)
Da krenem od statistike. Koliko god ona bila precenja/potcenjena u nekim slučajevima, moje mišljenje je da ako postoji sport gde je uloga statistike u najvećem procentu bitna, odnosno gde najviše pokazuje o kvalitetu igrača, to je onda košarka. Nekih 60 posto o igraču može reći statistika. Jednostavno rečeno, najveći udeo same igre u košarci obuhvaćen je statistikom (dodavanja, skokovi, poeni....)Najviše elemenata, odnosno poena koji se mogu naći u sportu, postoje u tenisu i košarci, pa samim tim i pokazatelj onoga što zovemo statistika mnogo toga govori.
Dakle, papir u tom slučaju ne laže. U svakoj statističkoj kategoriji LBJ je ubedljivo ispred Kobe-a. Više poena, asistencija, skokova, daleko bolji procenti šuta iz igre, indeks korisnosti...Međusobni dueli njih dvojice - ubedljiva prednost i u pobedama i u ličnim statistikama je na strani LBJ. Suva činjenica i mislim da nema potrebe sad da vadim linkove, sve to ima dokumentovano. Prosek karijere (gledano u indeksu korisnosti) Lebrona daleko je bolji nego kada se iz svake Kobijeve sezone uzme najbolji učinak (ukoliko mi ne verujete probajte i izvucite indeks korisnosti i videćete da brojke ne lažu).
Dakle statistika je jasno rekla koji je igrač bolji.
Sad da pređemo na one elemente o kojima može da se raspravlja. Stil igre. Koliko god ovaj parametar bio bitan, moje mišljenje je da nije presudan, ali opet...Ako gledamo način na koji se kreće, kako vodi loptu, skače, motoriku šuta, kako trči po terenu (što bi rekao Rodman za Džordana - seksipil) onda se slažem da je Kobi među najelegantnijim igračima svih vremena (mada ništa manje elegantan nije ni, recimo, Džo Džonson, Kareter, Garnet...). Međutim, što je neko ovde napisao, teško da sivonja od 2m i 115kg, sa ,6 ili 7 procenata masti u telu, koji bi u Evropi bez problema radio ono što je godinama Dejan Milojević, i može da bude elegantniji nego što jeste. Čak ću da se usudim da kažem da, s obzirom na njegovu konstituciju, Lebronu svaka čast kako se kreće i kako igra u smislu elegancije na terenu. Slično kao i Šekom nekada. Činjenica da ne može da se poredi sa Hakimom po stilu igra, ali činjenica, i to je vreme pokazalo da ga je nadmašio u svim segmentima igre u karijeri. E sad, što neko koristi svoje telo i snagu u cilju igre - pa ja zaista ne znam kako to može da mu se uzme kao minus. Jednostavno profesionalni sport je takav da samo najjači i najspremniji mogu da budu najbolji (neće sad neko da mi kaže da je Brajant nejak - pa čovek je dominantan fizički za svakog igrača na pozicijam 1 i 2). Dakle, na takvu snagu i silu, imati takav osećaj za dodavanje, takav pregled igre, takav ekstra pas, takav šut sa poludistance (šta go pisali čovek koji ne važi za ubojitog šutera ima 56 odsto iz igre na skoro 27 poena - to danas ne može ni jedan centar u ligi) - daje dvojke, a daje i trojke. Pa u krajnjem slučaju, na takvu građu, imati i takvu brzinu, eksplozivnost i igrati gotovo bez povrede - to je zaista za poštovanje. Fizikalije nisu samo to. Ima tu dosta inteligencije. Neki kažu, jedva čekam kada za par godina, Lebron više ne bude mogao fizički da igra na tom nivou, kakav će onda biti. Ja sam sklon mišljenju da Lbj može bez ikakvih problema, za 4 ili 5 godina, da uzima po 14, 15 šuteva po meču, može da ima 10+ asistencija lagano. Po pregledu igre može već sad da se meri sa Kris Polom, a da ne pričamo koliko je viši i snažniji i koliko njegovi pasovi mogu ići brže i oštrije preko odbrane, posebno kada ledima okrenut prema košu ili kad stoji licem prema protivniku na trojci. O dbrani i skoku ne treba trošiti reči.
Da samo zastanem i kažem da nisam neki suludi idolopoklonik statistike (čak me nba.com užasno smara ona nova napredna statistika - mislim da ljudi idu u krajnost bespotrebno). Konkretan primer je poređenje Dankana i Melouna. Iako Poštar ima kud i kamo bolje statistike u karijeri, Dankan je možda klasičan obrazac (uz recimo Bilapsa) koliko statistika i ne mora da znači previše. Jer čovek je doslovce uništavao Melouna u duelima jedan na jedan u većini mečeva u karijeri (čak i u sezoni 99 kada je Meloun bio MVP), a uz to uzeo je 4 prstena, a poznato kako je igrao u tim finalima.
Što se tiče timske igre, i koliko utiče na atmosferu unutar tima, dovoljno je čitati šta Wade ima da kaže. Bukvalno mole LBJ da uzima više suteva ka sebi. A kada se pogleda da daje 26,7 poena na 18.9 šuteva, i uz takav procenat kakav ima, ne mogu a da se ne zapitam koliko bi davao poena da ima 23, 24 šuta po meču. Za Brajanta nema šta mnogo da se kaže pohvalnog u tom aspektu. Čovek je veliki narcis i apsolutista. Oterao je Šeka, spdao se sa Filom kao i sa većinom saigrača u karijeri. Sad slično radi i sa Hauardom (mada možda i opravdano).
Negde sam pročitao ovde da kažu da se te brojke ne mogu sagledavati na takav način jer je Kobi odmah ušao u ekipu sa šampionskim ambicijama. Ja imam da kažem na to, da je Kobi imao da pokaže šta može u sezonama 2005 i 2006 kada je bukvalno radio šta je hteo sa loptom u ekipi. Pored gomile poena i nekih stvarno vanzemaljskih mečeva, uz slabe procente nije uspeo ništa da postigne. U 2005-oj nisu ušli ni u plej of, u sledeće godine ispali u prvoj rundi. Morao je tek da sačeka da sazri večito povređeni Bajnam, da dođe Gasol i da uz Odoma, Fišera, Arize (posle Artesta) uzme titulu. A kakva je to ekipa bila? Fišer, Kobi, Ariza (Artest), Odom, Bajnam, Gasol. Vujačić, Wolton, Braun, Farmar da pogode nešt - sve u svemu 9, 10 igrača u rotaciji. Mislim da ni Wade sa tim saigračima ne bi bio manje uspešan od Kobea, plus što moram i da napišem da, kao što su Manuu ukrali MVP finala 2005, tako da mislim da je i Gasol glat mogao 2009 da uzme to prizanje. Čovek je odlučio 7-i meč protiv Bostona, dok Kobi nije mogao da pogodi obruč.
Sa druge strane, neko će reći da je LBJ morao da dođe u projekat zvani Majami da bi uzeo titulu. Ima delimično istine u tome, mada smatram da je nepošteno reći da je bio neuspešan u Klivlendu. Od fenjeraša (što su postali opet čim je otišao), sa prosečnim igračima igrao je veliko finale 2007. Napravio ekipu koja je bila glavni favorit 2009 i 2010. Velika zamerka i jeste u te dve sezone što nije ništa uradio, a potom finale protiv Dalasa je bilo krah njegove karijere, gde je pokazao kakav je mentalni sklop, jer mislim da u istoriji nije bilo takvog pritiska na jednog igrača da uzme titulu kao na njega. Pokazao je šta je imao da pokaže prošle godine i tu se priča završava.
Kad kažem pokazao ne mislim samo na titulu, nego na 4 meč serije protiv Indijane, i 6 protiv Bostona prošloe godine. Da ne podsećam sad, koga zanima nek pogleda na netu. A nek pogleda i zadnju utakmicu finala istoka iz 2007-e protiv Detrotia, verovatno jedan od najboljih mečeva ikada u plej ofu. Pošto se mnogi vade tu cluch statisku čisto da se pogledaju ti mečevi, i uz ono što piše tamo, videće se da ni u segmentu odlučivanja utakmica LBJ ne zaostaje za Kobijem. Pri tom da kažem da pored ova tri meča, cela statistika prošlogodišnjeg plej ofa Lebrona Džejmsa je takva, kakvu Kobi nikad nije imao u karijeri. Da ne pričam o partijama Wade-a u finalu protiv Dalasa 2006 (zadnja četiri meča).
A što se i te statistike tiče šta da kažemo na činjenicu da je Lebron došao u Majami da deli lopte sa još 2 superstara sa potencijalom od 25+ poena po meču, i da je uspeo da se izbori (uz skor kakav imaju) da mu brojevi budu gotovo identični onima iz Klivlenda. A šta je sa Kobijem u recimo ovoj sezoni? Hauard, Neš, Gaosl...malo li je?
I za kraj govori se o prstenovima.
Kobi 5 Lebron 1.
Rasel 11 titula, Džordan 6. Dakle po toj logici bolji je Rasel, jel tako?
Drugo, prve 3 titule Kobi nikad ne bi osvojio bez Šeka, koji je bio prva violina. 30 poena, 15 skokova su imali Jezeraši u plej ofu 2000-2002 u džepu pre svake utakmice. Na takav skor lako je bilo nadograditi ostalo. Verovatno i Šek bez Kobija ne bi uzeo ta tri prstena, ali dokazao se još u Orlandu, a potvrdio u Majamiju tako da je jasno da bi imao šta da stavi na prste i bez Mambe.
4 MVP priznanja (to je gotova stvar za ovu sezonu) u 5 sezona. Niko nije imao. 4 MVP. Ispred samo Džordan, Wilt i Karim. A Lbj mnogo mlađi.
Džordan je rodjen 1963 godine. Prvi prsten osvaja 1991. Lbj je rodjen 1984, i to na samom kraju kalendarske godine. Prvi prsten osvaja 2012 godine.
Kobi je u ligu došao 1996 godine. Lebron 2003.
Dakle 7 godina minimun ima još da stigne (i prestigne) Kobija, a mislim da već sad ima mnogo više aduta da ponudi u svojoj karijeri, da bi ona već sad mogla da se nazove većom od Kobijeve.
Završavam sa konstatacijom da nisam neki bolesni fanatik Lebron Džejmsa i da nemam ništa protiv Kobija. Obojica su vrhunski igrači, među naboljima u istoriji. Ali Lebron je malo bolji.
Uživajte u igri drugog najboljeg (potencijalnog) u istoriji, a BIK sa brojem 23 je ipak (za sada) neprevaziđen.