Bitno je Kojiću da si ti razvalio sa svojim postom. Toliko je konstruktivan da sam impresioniran.
A opet, izlgeda da si pročitao kao što ćeš i ovo što sad imam da kažem.
Prvo na čemu temeljiš ubeđenje da Raduljica može da uradi nešto u NBA.
Dečko ništa nije uradio ni u evropskoj košarci, a baš će sad u NBA ligi gde on ima sve što ne treba za visokog igrača.
Ako malo pratiš NBA ligu videćeš da tamo (posebno sad) "dominiraju" (ako može tako da se kaže) mobilni centri. Igrači spremni za pik igru, za alej-ap, za brze kretnje.
Raduljica je prespor, nema odraz, a treba mu pola sata da se namesti, zagradi, da isfintira. Ne mogu da kažem da nema smisla za igru pod košem, ali očigledno je da toliko malo radi na sebi (a u njegovom slučaju to znam pouzdano) da nema šanse da bilo šta uradi. Ako na to dodamo njego labilan karakter premija za njega će biti i da potpiše neki ugovor.
Vizička snaga se traži u NBA ali za to moraš biti Peković. Ako već nemaš pokretljivost budi jači od svih onih tamnoputih tamo. A Pekmen je pored brdjanskih korena, to sve nabacio nenormalnim treninzima. Pokušajte da nađete njegove slike pre nego što je došao u Partizan, pa ćete videti da je on neko ko je živi primer koliko se rad, red i trud isplati.
Opet koliko god da volim Pekovića, mislim da u nekoj ozbiljnoj ekipi on ne može mnogo toga da pruži, jer njegovo zagrađivanje i čekanje pika sa Rubiom jako teško bi prolazilo u bržoj ili agresivnijoj igri, posebno ratničkoj u plej ofu. Pekmen traži dosta vremena da iskreira sebi prostor, i zato je bio tata u Evropi. Pokupio bi on poene iz skoka u napadu i neke "otpatke" i u jačem timu, ali njegove brojke ne bi bile toliko impresivne. Bio bi uštopovan.
Jednostavno koristi svoje prednosti, jači je od skoro svih, ima meku ruku, koja je opet treningom nastala i ostvariće lepu karijericu, i zaraditi lepe novce.
Krstić je, na primer takođe igrač koji je fino iskoristio ono što mu se pružilo preko bare. Šut sa poludistance i Džejsona Kida, koji je bio zaslužan za barem 10 njegovih poena po meču. Da nije bilo one povrede mislim da bi Krle mogao i do ol stara. Kasnije više nije bio isti, a ni Oklahoma nije imala Kida.
Sa druge strane Miličić se i po karakteru i po navikama može porediti sa Raduljicom, talenat bez pokrića u vidu treninga. Uzalud protraćene karijere.
Prema tome, suma sumarum. Raduljica nije mlad. Nije brz. Nije skočan i eksplozivan. Mozak mu je u raskoraku sa samim sobom.
Pogledaj Marka Gasola. Pogledaj Varežaa ili Nou. Brzina, trening i korišćenje maksimalno svojih potencijala. Ni jedan od njih nema talenat ni za prineti Miličiću, pa čak ni Raduljici.
Ali talenat je jedno, rezultat i individualni i timsku, nešto sasvim drugo.
Karijera Tima Dankana je očit primer. Ni jednostavnijeg igrača ni blistavije karijere.