Miroslav Radošević je juče bio u Nišu, predvodio je tim Slobode kao direktor kluba iz Užica. Setio sam se da je on 1991. godine (možda grešim jednu) bio MVP juniorskog turnira stare Jugoslavije. Bila je to sezona kada su se već otcepili Hrvati i Slovenci, jedva se taj turnir skrpio, ne znam u kom gradu beše. Radošević je predvodio Slobodu koja je osvojila prvenstvo pobedivši Partizan u finalu. Iz te generacije je uz njega bio najbolji Karapetrović, koji se nije posle proslavio u seniorima, zatim Dragan Klikovac, koga stariji isto mogu da pamte po jednom od najčuvenijih takmičenja u zakucavanju na domaćem ol-staru. Taj Klikovac je realno trebao da pobedi, ali je titulu najboljeg zakucavača uzeo Dragutin Topić, atletičar na košarkaškoj manifestaciji.... Nisam siguran da li je u toj generaciji Užičana bio i Željko Topalović ili je on stariji... Svejedno, samo sam kao uvod izneo to zapažanje, povlačeći paralelu da li je danas moguće da se bar do 18. godine zadrži neka generacija mladih igrača koja će savladati "večite rivale" ili neke beogradske menadžerske klubove koji sakupljaju mlade igrače.
Po viđenom juče, mislim da neće.
Preskočio sam te prve dve utakmice u kojima je Zvezda lako savladala Slobodu i pre toga Mladost iz Čačka ekipu Vršca. Eto taj Čačak ima vrlo zanimljivu generaciju, navijaću za njih da dođu do trofeja...
Gledao sam utakmice između Partizana i Mege, fizički jak meč, bez lepršavosti, kreacije, samo taktika... Najbolji utisak ostavio je Božidar Babović iz Partizana, koji deluje vrlo školovano, racionalan igrač, dobro razmišlja i ima precizan šut. Fizički, naravno, spreman za bekovsku poziciju. U Megi bih izdvojio Radovana Đokovića, igrao je većim delom kao organizator iako je znatno viši od ostatka ekipe. Sjajno se snalazi sa loptom, baš je onako lep za oko. Sa posebnim interesovanjem sam ispratio Grušanovićevog sina, ali on osim fizičke sličnosti sa ocem ništa drugo nema, dosta je niži, igra beka i nisam optimista za njegovu karijeru. Deluje mi da je sklon zabušavanju, dosta ćoškari, ima prazan hod, a trudi se svim silama da ispadne kako je borben i požrtvovan. Dejan Parežanin je trner Mege, mislim da je to još jedan odličan Miškov potez, on ima potencijal i za seniorske timove. I da, Partizan je slavio bez većih problema, Šalić nije bio u sastavu, ali je prijavljen za ovaj turnir.
Drugi meč su igrali Zemun i Nibak. Nišlije su imale sjajnu podršku, ne sećam se ovako dobrog navijanja niške košarkaške publike. Međutim, kvalitet je na strani Zemunaca i oni su to relativno lako materijalizovali. Samo par igrača Nibaka je moglo da se nosi sa Zemuncima, jedan od njih, plejmejker, je izgoreo u želji, i odigrao nešto ispod svog nivoa, iako i takav, bio među boljima. Ipak, moram da istaknem Iliju Stojiljkovića kao još jednog Nišliju pred kojim je lepa budućnost. Momak igra pod košem u nedostatku visokih, a u seniorima može od njega da se napravi jedna ozbiljna "trojka". Čini mi se da je igrao povređen, vukao je nogu dok trči, ali je odigrao za sve pare, i pod košem i spolja. Precizan šut, lucidna rešenja, požrtvovan u odbrani, pozicioniranju za skok, sve!!! U Zemunu su fizički svi impresivni, ili su bar tako delovali u odnosu na protivnika. Zona u odbrani, u napadu guranje pod koš, kontranapadi i igra na rezultat. Šta sa se radi.
Danas preskačem polufinala, a očekujem sutra duel Čačka i Partizana za trofej