Prvo ću malo udovoljiti Partizanovoj strani, ovakvu sezonu su neki mediji jedva dočekali i čine sve da PArtizan nikako ne izađe iz svih kriza u koje je upao. Sa druge strane, gde se u medijima izgubio Čović, gde su njegovi krupni kadrovi na utakmicama, prozivke po medijima, peckanje i provokacije oko svih malverzacija. Vujošević svoje ponašanje nije promenio ni na utakmicama, ni na konferencijama, ali mediji prema njemu jesu, isto kao što su promenili i prema drugoj strani koja je sada zaštićenja kao DV nekad...
E sad,
Vujošević je 2010. godine propustio priliku da iz Partizana ode kao jedan od njegovih najbitnijih članova u prebogatoj istoriji. Osvojio je sve što je mogao, napravio od sebe alhemičara i stekao kod evropskih kolega reputaciju najboljeg među njima. Plasman na F4 je u očima svih bio za jednu nijansu slabiji od osvajanja Kupa šampiona 1992. godine, a mnogo značajniji od oba prethodna plasmana na F4. Dominacija u Srbiji i regionu nezapamćena, ko zna kada i da li će je neko uskoro ponoviti. Za svo to vreme, ponavljam, Vujošević se ponašao isto kao i sada, ali je magija na terenu, proizvod u vidu vrhunskih modernih igrača, sve to stavljao u drugi plan. Vujošević je tada zasluženo dobio priliku i mastan novac u CSKA i otišao je...
Tamo nije uspeo i to nije smelo da dovede do njegovog povratka u KKP. Prvo to DV nije smeo sam da dozvoli, morao je da bude toliko realan i da shvati da više od onoga nije mogao. Ako ne on, morao je Danilović da preseče, ili neko drugi iz menadžmenta i da pokaže da ima viziju, da Partizan nije jednako Vujošević i da je za obe strane najbolje što se desilo kraj saradnje 2010. godine.
Zamislite da se to desilo, Vujošević bi danas bio trener reprezentacije Bosne i Hercegovine, možda Ređo Emilije ili u najboljem slučaju po njega, košarkaški penzioner koji je dovoljno zaradio i posvetio se svom zdravlju i pisanju knjiga o košarci. Pa kad dođe sreda, on iz biblioteke pravo u Pionir i pre svake utakmice sluša 15 minuta skandiranja i aplauza upućenih njemu, uz prizivanje svih da se vrati na klupu. Pozdravljao bi se na svom mestu u dvorani sa javnim ličnostima, slikao sa decom... Ostao bi u srcima svih zapamćen po DOBROM što je učinio, a u zaborav i kao zanimljive anegdote bi se možda ponekad pomenuli događaji iz Vršca, sukobi sa Čovićem...
Ovako,
Vujoševićevim povratkom u Partizan, kola su, ako ste realni, krenula nizbrdo. Partizan, kao institucija, pokazao je slabost i zavisnost od uskog broja ljudi, nije ispoštovao tradiciju stvarača igrača, ali i trenera, ekipe koja je umela da prepozna mlade igrače i stručnjake i da im pruži pravu šansu. Vlade Jovanović je osvojio pet trofeja za dve sezone, ali su svi videli da to nije to i dobio je odrešene ruke da traži novi posao i usavršava degradaciju igre. Zašto tada institucija Partizan, u idealnoj situaciji (Evroliga, igrački kadar, pad kvaliteta u regionu...) nije prepoznala nekog novog mladog Vujoišević, Obradovića, Ivkovića, nego se kukavički vratila "sigurnom" rešenju, ne znam, ali znam da to sigurno nije bio vizionarski potez.
Vujošević se više nije vratio na parket, vratio se da ispravlja krive Drine i da vodi lične ratove, sakriven iza armije sledbenika koji sebe nazivaju navijačima Partizana, a više od toga su sledbenici trenutne ideologije par ljudi koji vode Partizan. Da ne bude da sam nakon par rezultata okrenuo leđa timu, ne, ja sam siguran da će Partizan i ove sezone osvojiti minimum jedan trofej, ako ne i oba "bitnija". Ali to će biti sa još par igrača pridodatih ovom timu, od kojih će jedan ili dvojica biti stranci ili iskusni povratnici u Partizan. Više bih voleo da gledam Parizan koji žrtvuje sezonu, ali da u svojim redovima ima potencijal i talenat po kome je bio prepoznatljiv, ne od dolaska Vujoševića, nego od 70-ih godina prošlog veka. To stalno potenciram jer mi jako smeta što mlađi navijači ne poštuju istoriju kluba i Partizan povezuju samo sa Vujoševićem, Danilovićem i kad se treba našaliti onda i sa Todorićem. A za sve loše je kriv nesretni zvezdaš Šilobad. Kićanović, Dalipagić, Divac, Savović, Obradović, Đorđević, Nakić, Rebrača, prof. Nikolić, Ivković, Rebrača, Berić, Šćepanović, Drobnjak, Kecman... svi su oni Partizan, i ne vidim zašto neki od njih ne bi preuzeli i neke funkcije u klubu, da prodrmaju ovu učmalost.
Preterao sam, da zaključim,
Vujoševića će pamtiti po lošem, a ne po dobrom, što nikako nije smelo da se desi.