Sad kad je prošao drugi, da prokomentarišem prvi dan takmičenja. Nekako mi se čini da je opšti utisak da možemo mnogo bolje, ali ja mislim da i Portoriko može mnogo bolje. Čini mi se da uopšte nisu zapinjali, igrali su dosta ležerno. Nakon jučerašnje partije Letonije i Češke nekako sam sigurniji da ćemo protiv Portorika igrati u finalu, ako prođemo Čehe (a mislim da ćemo ih lakše dobiti nego na EP). Kada izgubimo uvek se nekako dotaknemo suđenja, dok vidim da sada niko nije pomenuo deljenje pravde koje je debelo bilo na našoj strani, pogotovo na početku utakmice. Generalno, sudije nemaju pojma, ponovo forsiraju neke glupave tendencije, na ovom turniru se ubiše od sviranja faulova u napadu.
Nekako mislim da su nam Portorikanci najnezgodniji protivnik zbog načina igre. Arojo i Barea su atipični košarkaši, niski, brzi, mada moram da pohvalim odbranu koju su naši bekovi odigrali na njima u ovom meču, posebno Stefan Marković. Ramos je poprilično rezervisano odigrao, a Raduljicu je nadigrao u svakom pogledu. Balkmen takođe nije zapinjao, a može puno problema da napravi. Poseban utisa mi je ostavio Holand, tempirana bomba od igrača. On je odigrao maksimalno, a čini mi se da drugačije ne ume. Svaka lopta na život i smrt i u svakom duelu neko mora da padne na zemlju, dal on dal odbrambeni igrač. Ne znam kakvi su Holand i Balkmen sa ugovorima, ali ja bi ih preporučio nekim našim timovima za narednu sezonu.
Da ne kukumavčim, mislim da ćemo biti prvi, ali moramo mnogo jače i bolje od prvog dana. Eventualni drugi meč protiv Portorika biće totalno druga priča. Što se naših tiče, istakao bih nešto u korist odluka Saše Đorđevića, pošto ga retko hvalim. Sada već kontinuirano pozivanje Simonovića i Štimca dobija pravi smisao. Oni imaju takvu rutinu u igranju za nacionalni tim i vrlo su opušteni da su postali više nego korisni u tim minutima na parketu. Pitanje je da li bi naš tim imao taj kvalitet sa novajlijama u ekipi. Isto tako je i sa Birčevićem koji je odigrao odlično, na svojoj gornjoj granici. Greške koje pravi i koje pomenuste su njegov zaštitni znak, da nije njih ne bi on bio Birča, moramo ih prihvatiti. Generalno, svi naši igrači, osim Raduljice, deluju puni samopouzdanja, izgledaju vrlo sigurno na erenu. Raduljica je jedini kao pao sa marsa. Jokić je pravo osveženje u timu. Uz Tea, Bogdana i Bjelicu kad se vrati, naš tim je dobio četvrtu zvezdu, došao nam je kao Durent Voriorsima. Njegov učinak će biti sve veći i veći, presrećan sam što imamo takav potencijal.
Par pikanterija sa prvog dana. Prvi put sam u životu izbačen iz dvorane iako sam uredno akreditovan i iako nisam napravio nikakav prestup. Čist propust organizatora i hir nekog Grka koji maltretira tamo sve snimatelje, novinare, volontere, obezbeđenje, klasična budala. Zato sam za drugi meč morao da se poslužim starom srpskom tehnikom zaobilaženja propisa i da budem u dvorani. Naravoučenije, nikad nemojte ništa pošteno da radite u životu. Iako sam često branio Fibu, ovaj Grk je prešao sve mere i prelazim na stranu EKA.
Utisak dana je ipak Petar Denda u majici Boston Seltiksa, kao i naš drugar Đole u opremi Džejmsa Bonda koji, kao Teodosić našu reprezentaciju, drži pod kontrolom pres centar i 26 volonterki koje ga u stopu prate.