Ne znam koliko je bio isplaniran, ali mislim da je naš način igre sinoć bolji za pobedu protiv Amera nego australijski. Održavati se na pristojnom odstojanju, držati ih na leru, da se uljuljkaju i ne razigraju i onda stisnuti pred kraj i doći do napada za pobedu u poslednjim sekundama. Australija je odigrala neverovatnu utakmicu, ali je svih 40 minuta terala Amere da igraju najbolje što mogu i na kraju je presudio suvi kvalitet igrača i to baš onih koji prave razliku. Ne verujemdaAustralija može ponoviti onakav meč u eventualnom revanšu, a i da može za pobedu su im potrebna još dva igrača u rotaciji koje nemaju.
Što se naših tiče, nemam preterane zamerke za sinoć, koristili smo mozak i doveli utakmicu u egal, čak eto ispade da je nekoliko loših sudijskih odluka otišlo na njihovu stranu, pa možemo da se kurčimo da smo i pokradeni. Šteta što na kraju nismo imali još jednog visokog raspoloženog koji bi iskontrolisao skok i možda nas doveo u egal minut dva ranije i tako ostavio vremena za par napada više u pokušaju senzacije. Ovako, nismo stizali rezultat odbranom nego oni nama dva, mi njima tri, oni jedan, mi dva... Mislim da su imali pet skokova u napadu poslednjih pet-šest minuta.
Zamerka koju imam za ovu Olimpijadu (jebe mi se što je to razmak između OI ja je tako zovem) je meč protiv Francuza. To smo morali dobiti, u kalkulacije ne verujem niti vidim da ima razloga za njih. Ovako, došli smo u situaciju da u slučaju eventualnog poraza u četvrtfinalu imamo Olimpijadu sa pobedama protiv Kine i venecuele, pa jebiga, za bolje smo od toga. Nisam od onih koji misle ad imamo tim za medalju, ali mislim da protiv ekipa sa kojima smo egal moramo i da to dokažemo, odnosno budemo na 50% pobeda bra, a ne da gubimo i od Australije i od Francuske, ajde, nek bar ta igra brojki bude naš adut više za četvrtfinale, jer nas tamo čeka neko protiv koga možemo da se nosimo.
Đorđević je užasno pogrešio sa startnom postavom protiv Francuza, -10 za nepuna dva minuta i skoro -20 u prvih pet, stvarno očajno rešenje. Treba to stići, istrošiti energiju, prestići i zadržati prednost do kraja. A protiv tebe Parker, Dekolo i Batum... Ipak, uspeli smo skoro sve od toga, 73:67 na tri minuta do kraja i onda njihova serija 9:2 (bacanja Markovića), to je za debelu analizu takođe. Da ne damo koš iz igre, da ne iskreiramo poene ili bacanja, uprkos što je Teodosić imao jedan čist šut za tri i pristojan floater izbliza, ali ne iz baš neke akcije. Poslednji napad užas... Sve će se to zaboraviti ako prođemo četvrtfinale, ali meni lično smeta što smo izgubili meč od protivnika koji je bio u lošijoj formi.
Mislim da igre Jokića i Raduljice pokazuju da nemamo nedostataka na petici, ali za Bjelicu nemamo zamenu. Mačvan je samo jedan od onih za koje mi neke stvari neće biti jasne, odnosno, mislim da mi je nešto i jasno. Imamo igrača koji je u dresu Hemofarma sa lakoćom igrao dve pozicije, nije promašivao trojke, zidao je leđima sa lakoćom u mismeč situacijama, pogađao levom i desnom, asistirao kad bude udvojen, ma kompletan igrač. I onda ode u bogate klubove gde je konkurencija velika i treneri od njega počnu da traže samo određene stvari. I on se specijalizuje za tri košarkaška elementa na vrhunskom nivou, a sve ostalo kao da nikad nije znao. Pa ja bih sad pare pre stavio na Dedžordana da će pogoditi trojku nego na njega. I nije on jedini, mnogo naših igrača su od kompletnih postali specijalci, zadovoljili se postignutim, materijalno obezbedili, isprofilisali u ono što se traži od njih, ali nikad nisu postali ono što su mogli, uz maksimalna odricanja i biranje boljih klubova za individualni razvoj mogli su mnogo više. Eto, taj Mačvanov kum Raduljica je sličan primer. Ljudi, on je trojke gađao, bio četvorka uz Samardžijskog u FMP-u, nogama mogao da isprati svakog beka u piku i stigne da se vrati i zalepi bananu centru kog čuva...
Trio koji je najviše osporavan, Birča, Štimac i Simon, igra sasvim zadovoljavajuće. Birčević i Štimac rade što im je posao, a na po dve gluposti po meču moramo biti spremni (faul uz koš, naivno primljena banana, faul pri šutu zbez bonusa, faul na iskakanju u bonusu...) jer to su ipak Štimac i Birča, imaju limite, ali mislim da u onoj + - statistici ipak drže +, namanje x. Simon je posebna priča, eto on je suprotna stvar od onog Mačvanovog primera. Nigde nije bio vrhunski, svuda solidan, ali je radom uspeo od sebe da napravi vrhunskog spotap šutera, uspeo je da mu zaštitni znak bude šunjanje po čeonoj liniji iza leđa odbrane i plus grize u odbrani i pogađa bacanja. Vrlo koristan.
Uh, vidi se da nisam pisao par dana, ponelo me...