Negde sa Radmanovicem je zapoceo taj odnos prema reprezentaciji da rezultat postignut u plavom dresu nema nikakvu tezinu za igrace. Dal si prvak sveta, Evrope, ili poslednji, da li te masa voli, ne voli, da li neko misli da si ljiga ili legenda... potpuno nebitno.
Tu je naravno i gubitak nacionalne svesti, jer smo drzavu dobili tako sto su svi ostali od nje pobegli. Hrvati divljaju na pomen icega kockastog, Makedonci napravise repliku anticke Grčke u sred Skoplja, Crnogorci izmisliše sopstveni jezik, proglasiše Mesića počasnim građaninom Podgorice... nemam ništa šrotiv građenja nacionalne svesti na antisrpstvu, meni to ne smeta. Svako se bori za svoj narod kako zna i ume.
Potpuna degradacija nacionalne pripadnosti, stasali su mladi koji od svog rodjenja, od sredine u kojoj su rasli, nisu dobili nista drugo nego lekciju prezivljavanja.
Kod nas mlad čovek kada treba da stupi na životnu pozornicu bude pokraden na maturi. To je prva lekcija koju nauči prilikom stupanja u svet odraslih: kradi, muvaj, prevari...
I zašto i kako tražiti od ovog mladog sveta da shvati da ima, eto nas 300, kojima nije svejedno?
Zato ih treba zaboraviti, ne pominjati, a podržati ove koji su tu.
Kada narod napuni stomak i kada bude imao dovoljno para da moze da plati GSP, a ne da beži iz autobusa kad udje bilo ko sa plavom majcom u vozilo, tada će samo po sebi postati normalno ono što je normalno Nemcu, Špancu ili Francuzu.
...ako nije tako odsecite mi ruke i pretvorite me u kamen...