Da ne bude da vređam nekoga, samo ću citirati Darka Miličića: "Duda laže kao pas". Kao kod igrača, od trenera koji su osvojili sve u svojoj karijeri mi pravimo idealne ljude, a oni su često daleko od toga. Recimo, Raduljica je tokom priprema za Tursku tokom priprema konstantno pričao vrlom selektoru da ga boli noga i da ne može da trenira, da bi doktori reprezentacije konstantno ponavljali da mu nije ništa. Poveo ga je kao 13. na turnir u Tursku i sutradan precrtao. Vratio se u Beograd i ustanovljen mu je prelom stopala, čizma, višemesečna pauza. U tom trenutku je bio jedini centar Efesa i imao obećanje velike minutaže... Pa analizirajte kuda mu je otišla karijera nakon toga... Slično je sa njim bilo i prošle godine, obavestio je potpredsednike Saveza da bi voleo da radi individualno, jer misli da ne bi mnogo igrao i da je bolje i za njega i za budućnost reprezentacije da pokuša igrački da napreduje. A onda Duda izađe i kaže da ne zna zašto nije došao, kao što ne zna ni za Mačvana, a dečko mu je to saopštio početkom godine.
Pravio je tim za OI u Londonu, sada je parola OI u Riju, jesmo li svi mi maloumni da progutamo tu priču? Jaramaza je bilo sramota kada je pročitao da je na spisku prošle godine, iako je moglo da se kaže da ima osnova da bude pozvan jer je član te generacije '91 iz koje su maltene svi pozvani.
Jesmo li svi ludi da progutamo da je ovo najbolje što imamo? Svaka čast na talentu Miciću, Dangubiću, Krstiću, Anđušiću i ostalim junošama, ali mi bolje igrače od njih imamo u KLS, a ne po Evropi. Treći krilni centar Zvezde je pozvan da igra jer nekome sujeta ne dozvoljava da okrene broj, da pozove igrača, da kaže izvini ako je bilo nesporazuma.
Srbija i srpska košarka nisu Dušan Ivković, gradili su je mnogo veći od njega, da bi on za 300 ili 400 hiljada evra godišnje sedeo i razjebavao sve. I to pod parolom da radi volonterski.
Basketball is like poetry in motion, cross the guy to the left, take him back to the right, he's fallin' back, then just J right in his face. Then you look at him and say, "What?"