danas sam uz kafu imao živu raspravu sa još jednim fosilom koji košarku posmatra očima Ranka Žeravice/Danila Šotre. Ogorčen je na sve i svašta, neko je uništio jugoslovensku košarku, katastrofa, sramota itd...
A činjenica je takvi stavovi dolaze od ljudi čiji se interes za košarku tokom sezone svede samo na domaće ekipe i njihovo praćenje, odnosno na repreznetaciju tokom leta.
Žalosno je kako ljudi ne primećuju koliko se košarka promenila u poslednjih 25 godina. I u isto vreme odlično je što se ovaj sport toliko popularizovao i što se igra u gotovo svakoj zemlji u Evropi.
Vratimo se malo na kraj 80-ih kada je dominirala naša generacija. Od ozbiljnih protivnika u Evropi imali su tek SSSR, donekle Grčku i Italiju zbog jakih ulaganja. Španija bi ponekad bljesnula, i to je to...
Danas - kada dobiješ u grupi Gruziju, Poljsku, Češku, Letoniju, u najmanju ruku nije ti svejedno. Mi moramo da shvatimo da smo druga kvalitativna grupa u Evropi i da je ispadanje u četvrtfinalu sasvim solidan rezultat za nas. Nismo više bogomdani, nismo jedini koji igramo košarku. I ne, nije za naš pad kriv isključivo raspad Jugoslavije, uzmite vi sad neki idealan ex-Yu tim, i ne bi bio prvi favorit na narednom EP.
Raspad Jugoslavije i SSSR-a je samo doprineo širenju kvaliteta, ali to bi se desilo i bez tih događaja. Isti taj čovek s kojim sam danas pričao nema pojma da danas Češka ima jako dobar tim, pored Veselog za koga svi znamo tu je Satoranski, Velš, Pumprla, ACB i NBA igrači. Imali su odlične mlađe katogorije zadnjih godina, Jelinek i Balvin mogu biti vrhunski igrači. Ako tome dodaš jednog dobrog Amera, imaš potencijalnu bombu.
Takođe, Poljaci polako razvijaju generaciju 93 gde su ponajbolji igrači u Evropi Ponitka i Karnovski... Tu je i Gortat koji je bolji za klasu od svakog našeg centra (da, i od Krstića koji će verovatno za koju godinu svaki mesec morati u neku banju na lečenje, čovek se raspada), zatim još nekoliko solidnih EL igrača.
Mi se često hvalimo kako imamo dobre četvorke (Savan, Mačvan, Erceg, potencijalna bomba u Novici), a Gruzija u Sanakidzeu ima trenutno boljeg igrača od svih njih. Mi se hvalimo Muslijem koji je bio dominantan u 91 godištu i uzimamo ga i dalje za veliku nadu, a Tornike Šengelija je već sada daleko bolji igrač od njega. Tu su još prekaljeni Evroligaški igrači Šermadini, Markoišvili, NBA centar Pačulija, redovno jako dobar Amer na pleju... Ko nas je sve jebao zadnjih godina, ne bi bilo čudo da to uradi i Gruzija sa Kokoškovim.
Da li se neko sme kladiti protiv Nemaca koji nemaju individualni kvalitet, ali imaju Pešića koji je izvlačio puno i iz lošijih ekipa od one sa Plajsom, Bencingom i ostatkom švaba i Amera?
Kako god izgledalo ovo leto sa Crnom Gorom, kvalifikacije, opuštanje, nevažno... ali oni su nas 2X dobili! I to bez Vučevića i Pekovića. Peković će sigurno igrati u Sloveniji, a ne bih se kladio da će kod Pavićevića biti beskoristan kao kod Radonjića u Litvaniji.
Šta mi to imamo da bismo sigurno rekli da smo favoriti protiv ovih ekipa? Teodosića koji nije napredovao ništa od svoje 23. godine, i koji će do kraja života biti isti igrač. Dobar igrač, jako dobar, ali sa objektivnim manama koje ne može ispraviti. Krstić je kao što sam rekao poluleš, da nije bilo onog kobnog kidanja ligamenata 2006. danas bi bio najbolji evropski centar sa minimum 15+10 statistikama u NBA ligi, ali ovo je samo mučenje. Bjelica je ubertalenat, ali krajnje nekonstantan. Nedović, Lučić... sve je to OK, ali i dalje nedokazano na vrhunskom nivou. Tepić, Kešelj, Marković... ništa posebno u vrhunskim okvirima. Dakle, mi protiv Gruzije, Češke, Poljske jesmo favoriti, ali ne toliki da bismo se busali u grudi i sigurno slavili. Poraz od ovakvih reprezentacija nije katastrofa.
Na taj način nas stavljam u grupu sa Grčkom, Turskom, Hrvatkskom, Slovenijom, Litvanijom... Svi smo tu negde, imamo solidne igrače, tradiciju, potencijal, ali fali nam ono nešto da bismo se smatrali elitom. U svakom trenutku možemo napasti medalju u povoljnom spletu okolnosti, ali nije tragedija ako ne uđemo u polufinale jer jednostavno nismo kvalitet koji to garantuje.
E sad, dolazimo do elite za ovaj Eurobasket, bar po mom mišljenju.
- Rusija: možemo mi hvaliti Dudu koliko želimo, ali najbolji posao u evropskoj košarci zadnjih godina je napravio David Blat sa Rusijom. On je koncipirao ekipu oko jednog superstara i gomile igrača zadatka. Ali to deluje stvarno vrhunski. Kirilenko je klasa igrač, čovek koji pravi razliku, mi to nemamo. Šved, Krijapa, Kaun, Mozgov, Fridzon... svi rade ono što najbolje znaju, i iako su donekle limitirani, zahvaljujući odličnom sistemu to deluje vrhunski.
- Španija: posle svih ovih godina glupo je objašnjavati njih. Ipak, mislim da su prezasićeni i da će na narednom prvenstvu tankirati. Pogotovo ako ne bude igrao Pau, prognoziram im debakl (kao i na EP 2005. i SP 2010. kada su jedini put igrali bez njega). Ipak, kada osvojiš toliko svih ovih godina, niko ti ne uzima za zlo blagi pad. Oni se pumpaju za SP 2014. kod kuće i to će im biti centralno takmičenje. Opet, naravno, imaju sasvim dovoljno materijala da i bez Paua dođu do medalje.
- Francuska: po meni prvi favorit turnira, ukoliko Španija bude bez Paua. I u Litvaniji su pokazali da imaju štofa, dugo su bili obična grupa crnih Evropljana koji divljaju, ali u zadnje vreme stvarno igraju košarku. Za razliku od mnogih, ja ne gledam Parkera kao njihovog glavnom igrača. Nijedna ekipa koja se zasniva na turbo brzom pleju poenteru ne može daleko. Ključ uspeha Francuza leži u Batumu koji je već sad blizu zvanja NAJBOLJEG KOŠARKAŠA EVROPE, a u narednim godinama mu to ne gine. Batum jeste NBA mašina, ali ima onaj evropski štih u sebi, on ima mogućnost da bude kombinovana verzija Kirilenka i Stojakovića, a to je zastrašujući minotaur. Francuzi napreduju iz godine u godinu, a Batum im je ono vezivno tkivo koje ih može dovesti do vrha.
Elem, zamislite vi sad situaciju 1989. godine u kakvom je stanju bila košarka koja se igrala samo u pojedinim delovima Evrope, a pogledajte je danas. NBA liga se popularizovala, američki i srpski treneri su obavili misionarski rad, vrhusnki igrači dolaze iz svakog dela Evrope, u NBA su Šveđanin, Gruzijac i Čeh, u Belgiji utakmice u prvenstvu gleda po 5-6 hiljada ljudi, Francuzi su prvi put pustili crnce da igraju košarku, Španija je napravila apsolutni monopol u evropskoj košarci na svakom nivou, Turci su skrcali stotine miliona evra u košarku, Jugoslavija i SSSR su dali po 4-5 solidnih ekipa...
A Žeravica, Šotra i moj poštar Adžić i dalje misle da smo za sve mi krivi i da nije bilo cije, bije i natoa da bi smo mi i sada dominirali kao 89.
Ljudi, pomirimo se sa realnošću, sagledajmo stvari objektivno i prihvatimo činjenicu da smo prosek. Gornji prosek, ali opet prosek.
EDIT
jebo me pas dokonog, odakle ovoliki takst