Pre 12-13 godina, mnogo sam gledao NBA na Belle amie, utakmice su bile sjajne i odličan i veoma zanimljiv komentator (kome se nažalost ne sećam imena ) koji je vodio utakmice.
Iznosio je sjajne i interesantne podatke o igračima i timovima. Takođe je odgovarao na pitanje gledalaca, tako da je bilo uživanje pratiti prenose.
Jedino što mi je smetalo jesu hvalospevi o Vlade Divcu, koji je tada već bio čist prosek, nikako neko o kome treba pričati po 5 minuta za vreme prenosa, čak iako njegov klub ne igra.
Jednom prilikom odlučio sam da se javim i da postavim neko pitanje, na koje me je interesovalo mišljenje nekog ko je stručniji od mene.
Pozvao sam na poluvremenu i mladić koji se javio je rekao da je komentator pored njega ako želim direktno da postavim pitanja, na šta sam i pristao.
Tada se odjednom otvorila prilika da udjem u dijalog, pa sam iskoristio da ga priupitam šta zaista misli o Vlade Divcu.
Odgovor je bio veoma zanimljiv.
Na moju opasku da je Vlade Divac poslednjih sezona bleda senka i da više nije ni prosečan centar, a kamo li neka zvezda, dobio sam odgovor:
"Sve što ste rekli, apsolutno je tačno i delim vaše mišljenje"
Na pitanje, pa zašto onda to ponavlja iz prenosa u prenos, dobio sam odgovor
"Pa ljudi to traže/žele da čuju"
Ukratko sve ovo sam nadrobio iz jednog razloga.
O pojedinim igračima ne smeš ništa loše da izjaviš, odmah ćeš da budeš napadnut od velikog broja ljudi, koji ne znaju/zele da sagledaju situaciju na objektivan način, već to rade subjektivno i svoje ljubimce brane po svaku cenu.
Ja sam to ukapirao i o pojedincima (najčešće igračima Partizana) ne zelim da dajem komentare, jer pretpostavljam da će otići na neželjenu stranu, itd.....
Izvinjavam se na dužini posta, nadam se da će imati ljudi kojima će biti interesantno ova moja priča i iskustvo o nedodirljivosti svojih ljubimaca