Iz
Rusije Zagreba s ljubavlju. Čoveče šta smo dobili i šta smo preživeli. Mrtav sam, a mora da se radi
Bilo nas je možda desetak navijača Partizana,nekako stidljivo smo se prepoznali iza koša,par ljudi je bilo iza naše klupe
Niko nas nije provalio dok se utakmica nije završila

Poskakali smo, ali sve je bilo u najboljem redu.Domaći su vijali sudije po parketu,pa posle i po tunelu. A ovi naši skaču raduju se kao da su uzeli EL.
Psihološki momenat je bio presudan.Uspeli smo sa igrača da skinemo pritisak i to je bilo ključno.Neke nepravedno izgubljene utakmice smo vratili sinoć.Ali još moramo da radimo.
Ipak kad vidiš koliko je tim momcima bilo stalo da pobede onda ne možeš biti ravnodušan.Stizali smo svaki put kad nismo previše razmišljali u napadu.Odbrana je bila dobra a napad tek kad se odlepe pa kreneš sam da igraš.One trojke Lea i Berte su više posledica individualnih kvaliteta,nego neke organizovanosti.
I na kraju Draganče pogađa prvim poenima u utakmici.Nisam znao da nikada nismo dobili u ovoj maloj dvorani sportova. Inače atmosfera je bila veoma prijatna i korektna. Nama još ništa nije završeno,velike bitke nas tek očekuju.