Debelo se slažem sa Lazom ovde, ali mora se razumeti i druga strana koja je želela Samardžiskog. Jednostavno u ovom slučaju svi misle da su u pravu, a medalja ima obe strane, defanzivnu i ofanzivnu takoreći.
Poentersko low post prisustvo je nešto što se godinama tražilo u Crvenoj zvezdi, i to smo napokon ove godine dobili sa Eltonom Brownom. Jednostavno ispod table on je za koplje iznad svih centara u zemlji, a i u regionu sada po odlasku 2 mlada centra (Planinić i Baynes). Sa druge strane, kada imaš ovako ofanizvno potentnu ekipu, koja ima 80 poena u rukama protiv bilo kog protivnika i bez Browna, dolazi se do pitanja ''Da li je ta low post opcija potrebna?''
Moraću da spomenem Partizan, ali u pozitivnom smislu po ovog igrača. Partizan ima sistem igre koji je prepoznatljiv, koji forsira petica, a u isto vreme pokretljivim krilnim igračima (Vesely, Roberts, Veličković, Gist, Lučić) koriguje svaki pik en rol, svako ispadanje, i jednostavno centar iako ispadne 'trojka' ili 'četvorka' je na tabli, liniji pomoći, blokadi, itd... Jednostavno u napadu petica je osnova, u odbrani je to pozicija 4 i ajde da kažem 3. Zato je atletska trojka/četvorka toliko bitna u Partizanu, uz poentersko low post prisustvo na poziciji 5. Partizan je vrlo dobro znao šta traži i šta hoće od Browna, Zvezda to nije znala. To je razlika u sistemu igre koji mi još uvek nemamo i koji smo još uvek tražili, a i verovatno uticaj Vujoševića na neko košarkaško razmišljanje Lazića.
Zvezda pored Savovića i Rakočevića nema mesta za još jednu defanzivnu rupu (dokaz neiskustva Lazića), Nelson i Scott nemaju baš toliko duge ruke. Čak je jedan od te dvojice morao da sedne na klupu (Savović) zbog energičnijeg i dinamičnijeg igrača Subotića, jer bi bilo glupo posaditi Igora Rakočevića na klupu kao šestog igrača. Ovako Savović je dobio minutažu, ali mi otvaramo sa sada Peđom i Subotićem mnogo bolje defanzivno, a u napadu i dalje tu postoje opcije poput Rakočevića i Scotta.
Samardžiski našoj igri daje totalno drugu dimenziju, sada kada nas bekovi probiju, oni naleđu na Peđu i moraju da ga obiđu (gde on istina ruku na srce obično napravi faul), ili da ga prebace (što će Scott ili Savović po promašaju pokupiti), dok sa druge strane Eltona izigraju kao malo dete, a Katić onako mesarski jednu ruku podigne, a drugu spusti pa štipa po prodoru beka do besvesti (ovo znam jer sam pričao sam nekima protiv kojih je igrao). Takođe ne volim ono što je doneo iz Partizana, kukanje kao devojčica na svaku sudijsku odluku, iščuđavanje, grimase, itd... Indirektno Samardžiski daje mnogo više nego ova dvojica kombinovano, a nije da nema bar 7-8 low post poena. Samo to je pitanje za Vladu od kojeg čitave sezone nisam video nijednu postavljenu akciju za centra, iako je ruku na srce takvih akcija baš malo.
Mislim da je Vlada ok izabrao, jer onoliko koliko gubio poena u napadu, toliko skidamo sa Samardžiskim u odbrani. ALI tu je i ova druga strana koju spominje Laza...
Kakvu mi poruku šaljemo ostalim strancima – budućim pojačanjima? Svi oni pričaju između sebe. Realno njega boli paja, potpisao je jak ugovor, ''preskočiće'' jednu sezonu, dogodine će opet da napuca statistiku negde i tako u krug. Za njega me baš zabole iskreno, stranac je i nije doneo ''razliku'', za te pare ovde trebaš da igraš bato, iako je to u Evropi donekle i prosek plata. Uboli smo sa Nelsonom i Scottom, promašili sa Almondom i Browno. 50-50.
Svakim danom sve više...!