Prosto je neverovatno koliko loše igramo u zadnjih mesec dana

Za deset dana nam sledi utakmica sezone,a mi igramo sve slabije i slabije...potpuno smo bezidejni u napadu i bez obzira što dajemo solidan broj poena,većina toga je individualnim akcijama i forsiranjem.Bacanja izvodimo katastrofalno, a procenat šuta za dva i tri nam konstantno pada.
Odbrane nigde nema,a ono što posebno brine je sporo preuzimanje gde protivničke igrače prečesto ostavljamo same na šutu i loš skok koji nam je bio adut u većem delu sezone.Nekako nema volje,igramo kao da smo na silu naterani i bukvalno se mučimo.
Shvatam da se ne može tokom cele sezone igrati dobro i držati forma,ali ako postoji momenat koji je najgori da padnemo u formi, to je upravo ovaj jer tim mora da uđe maksimalno spreman u meč godine protiv Radničkog u Laktašima.
Danas su mi potpuno neshvatljive Vladine odluke o izmenama i tajming za njih...kada je napokon u trećoj četvrtini našao petorku koja je ušla u ritam,on je skoro kompletno promenio i izmenio koncepciju igre i u napadu i u odbrani.Rezultat toga je da smo sa svega -1 (62:63) dopustili seriju 13:0 čime je Mega rešila meč.
I potpuno mi je neshvatljivo da se dozvoli najraspoloženijim igračima Mege (Marjanović i Avramović) da odigraju kompletnu poslednju četvrtinu sa po 4 lične,a da mi u tom periodu ne pokušamo nijednom nekom akcijom da ih nateramo na petu ličnu.Previše ležerno i previše neozbiljno !
Ono što je dobro,sezonu smo u materijalnom smislu izgurali kako treba i konačno nismo morali da pričamo o odbeglim igračima,ali veliko je pitanje koliko će uložiti sponzori za narednu sezonu ako ne uspemo da ostvarimo zacrtane ciljeve (pre svega plasman u Eurolegue).