- Poruka: 3073
Dule Kecman napisao/la: Mislim da ne postoji realna sansa da Zvezda izgubi danas. U losoj su seriji, vidljiv je pad u igri, ali je Radnicki u duplo goroj situaciji. Ocekujem dominaciju pod kosem, uz dobru odbranu spoljne linije to je sasvim dovoljno protiv Radnickog, a ako bekovi budu dobri i u napadu to je vec lagana pobeda..
Sa druge strane, Partizan veceras pre svega ima izuzetno motivisanog protivnika, zeljnog "osvete" zbog raznih zavrzlama kojima su izlozeni. Igraju u svojoj hali, imaju iskusne igrace, jedino lose sto moze da im se desi je da sagore u zelji da dodju do tog finala i zasluzene nagrade. Partizan ce morati da uvede utakmicu od starta u svoj ritam i da pre svega kontrolise skok.
Interesantno mi je da je Partizan favorit po kladionici, ocekivao sam bar minimalnu prednost za Igokeu..
edit: mislio sam da pisem u temi za aba ligu, pa moze tamo da se prebaci..
Izašao sam napolje, zapalio cigaretu i krajičkom oka pratio stanje na semaforu i slušao reakcije navijača. Reakcijom publike sam shvatio da ih sustižemo. Nas je Bog nagradio, a zna se da Bog ne nagrađuje za džabe
lazarminator napisao/la: Veoma, veoma sam srecan zbog ove pobede Crvene Zvezde iz jednog jedinog razloga, a razlogu je ime Nebojsa Ilic.
Iskreno se nadam da je ovom pobedom skinuto visedecenijsko prokletstvo koje ovaj covek sa ponosom nosi. Mozda i sa previse ponosa.
Ako se neko mogao zvati najvecim zivim baksuzom, pravom amajlijom za protivnicke timove, onda je to Nesa Ilic. Protivnici u odlucujucim utakmicama kada udju u halu prvo pogledaju da li je Nesa tu, da mu se nesto, ne daj boze, nije desilo, bace mu kosku, pozele dobro zdravlje, pa tek onda krenu sa zagrevanjem. Neso, molim te, ako treba neka pozajmica, savet lekara, prijatelja. Za tebe smo uvek tu...
I sve bi to mene malo ili ne mnogo zanimalo, da nekom pametnom u KSS-u nije palo na pamet da ovog svojevrsnog bad luck charm gospodina stavi i na klupu reprezentacije, sto se odmah odrazilo na neke od najvecih srpskih kosarkaskih tragedija.
Kada je juce Radnicki krenuo u poslednji napad, niko nije brinuo. Ni Muta, ni Dinkic, ni Mijatovic pri izbacaju.
I onda muk. Prosvetljenje. Zaslepljujuca svetlost iz opuska gospodina Covica koji je krajickom oka iz mraka posmatrao semafor, ne i utakmicu, za trenutak je paralizovala heroja nase price. Svetlost, krilati andjeli, aleluja iz razglasa. A-L-E-L-U-J-A!!!!
Nesa Ilic gleda kako lopta zavrsava na obrucu i za tren ne zna sta da radi... da li da je sam ugura, da li da je sakrije, pipa rukom dzep gde mu je telefon... telefon ne zvoni, Predsednik ne zove da pita za trenerovo zdravlje... da li je napokon svanuo dan, da li je i njegova agonija svrsena... molim vas, molim vas, samo da nije kamera skrivena...
Ne Neso, veciti nas decace, ne kuco, ne sliko!!
Dosao je tvoj dan! Raspleti kose damo, pljuni i zapevaj!
Sledeca je Slovenija i evropsko...
Niko nas zaustaviti ne moze!
