Krećem oko 17:15 ka Pioniru, sa drugarima čekam autobus, svi nasmejani, napokon Evropska utakmica, košarka, Pionir – igra Zvezda. Kod Pionira već pesma, kolone, redovi, osmesi, jedva čekaju prvi sudijski zvižduk i podbacivanje, svi samo čekaju da se pesma prolama Pionirom. U dvorani na B tribini 45 minuta pre početka igla ne može da padne terasa već skoro popunjena. Golubarnik ne gine, svi hoće da budu deo „kopa“. Polako igrači izlaze na teren, protivnički dobijaju zvižduke, a naši aplauze, videlo se na ovim mlađim koliko im to znači – ako sam dobro video, bejah ja daleko od terena, ali vredelo je biti u Pioniru sinoć pa makar stajao i u gornjem ćošku D tribine. Na tribinama utakmica svi jedva čekaju da počne, dolaze Dejan Cukić, fudbaleri, Aca Lukas, u loži razne „face“ iz javnog života, posle nekoliko godina Zvezda je opet eto bar malo „Evropska“, pa makar to bilo protiv „nekog“ Orleana, protiv koga je 90% Pionira očekivalo visoku pobedu.
Utakmica počinje, podbacivanje je tu, pesma kreće, a momci u crveno belom kreću da trče. Subotić starter, Katić isto, otvaramo utakmicu 14-5. Skot diže publiku. Rakočević pomalo gori u želji da se dokaže pred „svojima“, pred ljudima koji ga cene i vole, ali eto to je naš Igor ! Utakmica nijednom nije došla u pitanje, iako su se oni par puta približili na 5-6 poena, jednom čak i na 3. Jednostavno na tribini baš i toliko ne možeš da pratiš utakmicu, jer je euforija velika, i ona te nosi, u njoj plivaš – majku mu šta bi dao da na minut stanem na parket i osetim ono što osećaju oni tih 12 koji će imati ovo u Evropi tokom čitave sezone. Luka je lepo rekao: „Za ovo se živi, za ovo se trenira.“. Klinci su na poluvremenu to i osetili, onaj mali u crvenom dresu sa brojem 6 je naša budućnost Zvezdaši.

Neki malo stariji "klinci" (juniori, FMP-ovci) su bili na tribinama, i osetili to kako će oni nadamo se svi u Euroleague igrati pred ovakvim crveno-belim Pionirom.
Dođe ta kobna ove sezone 3 četvrtina, svi pričaju o njoj. Vodimo „samo“ 6 poena, i svima je glavi da preživimo ovih 10 minuta i posle za svoju dušu pevamo i gledamo basket malo, Igor i momci to zaslužuju. U trećoj četvrtini dali smo 29 poena, bio je to početak kraja, i izgledno prva od nekoliko Zvezdinih pobeda. Veselje je moglo da počne, pogotovo posle serije 10-2 na početku 4 četvrtine, kada nas je igrač utakmice i igrač koji je kupio publiku Majkl Skot pogodio trojku za 82-62 i +20. Fešta je tada mogla da počne na tribini, a i klinci su počeli da ulaze na teren, a nosioci su pozdravljeni aplauzima.
Sve u svemu, jedno prelepo i raspevano veče u Pionir, navijači su bili odlični, bez najmanjeg incidenta. U svlačionici izgleda bili samo osmesi, jednostavno ima i razloga za tako nešto. Zvezda je pohod na Evropu započela pobedom na domaćem terenu. Da li može ova Zvezda da zasija jače nego sinoć, i pokaže da je slabo otvaranje sezone samo razlog više da ova ekipa i ovi momci pokažu svoj karakter i sav svoj kvalitet. Odgovor dobijamo u nekim sledećim utakmicama, a evo na vrata kuca još jedan „večiti derbi“ sa dobro poznatim protivnikom g. Duškom Vujoševićem. Sinoć Zvezdaši nisu imali razloga za tugu, sinoć smo eto samo mogli da uživamo u trojkama, zakucavanjima, i želji momaka da se u punom Pioniru pokažu u svom pravom svetlu. Prazni minuti su iza nas, na momente i loša odbrana, jer eto pobedili smo, Pionir je još jednom bio crveno beo. Možda nije oboren rekord u db, možda nije grmelo 40 min, ali na mahove smo pokazali konekciju sa terenom, što je bilo zaista lepo za čuti, a eto i za videti.
Posle utakmice, ostali su momci par minuta na terenu, pozdravljeni su aplauzom. Šteta što nismo zajedno otpevali neku pesmicu, ali biće prilike na još najmanje 2 utakmice, ali svi se nadamo da će ih biti više.
Ti se bori – Pionir će da gori.
Bravo Zvezdo !
P.S
Zaboravih ja jednu stvar, čirlidersice! Momci oko mene su se pozaljubljivali, pa i ja. Ne možeš ostati imun na onako nešto, čovek sam, muško sam.