Iako smo primili malo poena, iako smo rutinski pobedili, nekako ostaje žal, žal za mnogo stvari koje sam eto ja lično očekivao da vidim, i možda se neko neće složiti sa tim, ali eto.
1. Minutaža tria Cvetković-Mitrović-Simonović
Videlo se da Vuku i Skotu nije veče, i zaista sam očekivao po 15 minuta za Cveleta i Simona, umesto toga čak smo i Igora gledali jedno vreme na kecu ! Mitrović? Nismo bili prisutni na skoku, taj pusti klinca onda da grize. Vukoičić nam je doneo protok lopte, energiju, u poslednje 2 utakmice nam je dao Lazu i Subija u rotaciji, ali meni ostaje nekako gorak ukus zbog ove trojice, jer bismo mi Krku dobili kako god da okreneš, jednostavno ono juče se dobilo na samopouzdanje i sigurnost koju cela ekipa dobija ovim pobedama. Marko je baš u kanalu, to se vidi svakim njegovim pokretom na terenu, nije prisutan zaista mentalno na terenu, samo šutira trojke. To boli, da od takvog igrača ti dobiješ samo šutiranje trojki. Treba mu prostor, minutaža, i morao je to da dobije i na silu ako treba, da pokuša da ga razigra.
2. Igor Rakočević
20+ minuta u ovakvoj utakmici? Meni je preterano i na silu. Jedno je kada ti na silu ideš da dobiješ igrača, a drugo je da trenutno igrača koji trpa 15+ po tekmi forsiraš kod kuće protiv ovakvih protivnika, uz to dozvoljavaš da ga bruka jedan Domen Lorbek, koji ga je 2-3 puta poslao u drugi red tribina. Utakmica protiv Širokog 10 minuta Igor MORA igrati, sada idu 3 dosta bitne zaredom, ponovo taj neki mini ciklus od 3+1 3 teške (Orlean, Partizan, Kahasol) i 1 „laka“ (Krka). Taj mini ciklus sada izgleda Dinamo, Cibona, Dinamo + Široki. Zaista se nadam da je ekipe fizički spremna da iznese još ove 3 utakmice, i polako privodimo onda polusezonu kraju, gde nam onda ostaje samo Podgorica + Francuska kao nezgodne utakmice posle Širokog, onda do NG idu 4 utakmice u nizu za cigansku dušu.

Prva polovina ovog nekog perioda je uspešno urađena vezanim pobedama, ali treba da se nastavi u ovom ritmu, sva sreća pa nemamo donekle toliko težak raspored i imamo u tim mini ciklusima 2 lakše utakmice, kao što je to bila sinoć, isto očekujem i protiv ekipe Širokog – bez ikakvog omalovažavanja te ekipe.
3. Defanzivan skok
Koliko god Krka bila disciplinovana ekipa, 12 of skokova u Pioniru pored Raška, Savovića i Browna, meni nije lepo za videti. Kada gledam kako centarsku liniju od pola miliona tovare Jure Lalić i Smiljan Pavič. Od početka sezone smo očajni, a možemo da budemo dominantna skakačka ekipa u ABA ligi. Imamo potencijal za to. Generalno gledano, ova ekipa igra samo na mahove tu tranzicionu košarku koju dobijamo iz defanzivnog skoka. Sinoć smo i pokušali donekle, ali zbog nonšalancije i želje za atrakcijom imali smo i 20 izgubljenih lopti. Na skoro 30 def skokova, malo smo imali mi poena iz tranzicije, a ovakva ekipa sa Savovićem, Skotom, Nelsonom jednostavno mora što više da trči tranziciju.
4. Branko Lazić
Koliko ja volim da gledam njega na terenu. Možda nema šut, ali srce ko planina, u jednom napadu je izašao na svog igrača u korenr ispod tribine B, igrač je promašio, onda su nam pokupili skok of, a on je stigao da zatvori i šut iz kornera ispred naše klupe, posle kog je usleilo dodavanje, gde je onda čini mi se Vladović pokušao kroz reket da prođe, ali ga je ispred polukruga sačekao jelte Branko Lazić. Kada izađe snimak, postaviću i kada se to desilo. Čovek je spreman kao komandos, i energija koja hoda. Možda nije u napadu Ray Allen, ali taj igrač toliko radi za ekipu da to nije normalno, i ovo je neka minutaža koju on redovno treba da ima 10-ak minuta, još kada bismo toliko dobili i od Simonovića 15 minuta, gde bi nama bio kraj.
Dobili 6 utakmica jesmo, ali mi smo samo protiv Partizana odigrali donekle na trenutnom optimalnom maksimumu, iako je tu bilo zamerki. Utakmica ne može da se odigra savršeno, reče Majkl Skot, ok, to je tačno, ali ako ne može, onda odigraj bar 100% trenutno šta možeš. Igrači sinoć krenu, pa stanu. Ne volim takvu igru da vidim, za šta ti sede onda Simonović, Cvetković i Mitrović na klupi koji su GLADNI terena ? Vladi jednostavno samo to zameram, ali jednostavno jednom stvari se iskupljuje, pa ne mogu da budem nezadovoljan. Čovek posle svake Rakacove greške, samo pokaže prstom na klupu istom. Alal mu vera na tome, izgleda da se Vlada malo nametnuo autoritetom, jer gledam i na TO, ni muva ne sme da se čuje, eventualno Igor, ako on vidi nešto.
Pobeda je slatka, sada Italijani dolaze. Inače sinoć sam gledao, oni su za 10 utakmica šutnuli 297 trojki. Idi bre, šta igraju oni !?