- Poruka: 5
ja sam potpuno zaboravio ta Dangubiceva kucanja. fenomenalno! Bitno je sto mi se cini da se Novica lagano krece, mijenja pravac, trci kontre, ulazi u duele, baca se na parket... da i ovo mu je 3-4 utakmica gdje igra preko 30 minuta. dakle, bice on spreman za repku.lazarminator napisao/la: Meč su mi nekako obeležila 4 poteza, i sva 4 od strane Mege. Bilo bi lepo da je i Zvezda imala kakav extra potez da razgali navijače. Publika prepozna kad neko igra suviše rutinerski, a to nije nešto zbog čega se vraća u halu. Od ta 4 poteza dva su strahovita kucanja Dangubića sa zaletom od 2, 2 i po metra od koša (cela hala: uzdah uuuuuh) , treći je finta Micića koja je bacila Simonovića na parket, a četvrti je bacanje Veličkovića za loptom koja je odlazila u aut (cela hala je aplaudirala, što je zaista bilo korektno).
Inače, bilo je zaista prijatno videti da navijači Zvezde ni na koji način nisu vređali Veličkovića.
Novica je bio jako zadovoljan po okončanju meča jer razlika nije otišla preko 7 poena.
Ne znam koliko u tome ima istine, ali to bi za Partizan bio odlican potez. Ali Dangubic je igrac koji se mora istrpeti. Uvek bih se pre odlucio za njega nego za Micica. Ocekujem da u buducnosti bekovski trio u reprezentaciji cine Nedovic, Bogdanovic i Dangubic.The Big O napisao/la: Govore ljudi Dangubić 100% u Partizan.
2bad4u napisao/la: Trebalo bi tu shvatit i termin dugoročne investicije. Prodati klinca napolje, da bi se jednokratno uzele pare, i rizikovati da njegov razvojni put tu stane, što zbog konkurencije, što jer će negde nastupati kao stranac koji treba da donosi razliku, a to ovi klinci još nisu, pa ih za par godina vratiti nazad u KLS, gde će igrati za kikiriki i gde neće biti transakcija, već će samo kao slobodni igrači da menjaju sredine...
U takvom scenariju, bi Miško dobio, sada i odmah par stotina hiljada (sve pod uslovom i da neko plati to obeštećenje), a kasnije duvanje u frulicu...
Ako ti klinci imaju planirani razvoj i razvojne sredine, onda će dogodine igrati ABA ligu (verovatno u Megi, bar po razvojnom putu, ali sa ulogom nosioca (donekle su i ove godine to bili)) posle toga neki od večitih, sa ABA ligom i Evroligom i pristojnom minutažom, kroz tri godine u nekom od večitih da budu nosioci od kojih zavisi dosta u igri. Godinu nakon toga u večitima da budu najbolji pojedinci i sigurni reprezentativci, koji su kod kuće (mislim na Srbiju) savladali sve (ili bar većinu) košarkaške elemente. Posle toga, kao gotovi proizvodi, da odlaze nege, gde će kao i svaki stranac da prave razliku na terenu...
Kada se preskaču neke od razvojnih stepenica, dobijamo poluproizvode, koji nikada ne dosegne svoj gornji limit. Onda nam i košarka liči na ono na šta danas liči.
Nadam se da Miško u ovom slučaju (a i narednima) vidi da nema 'leba bez motike i da to igračima, kao jedan od najvažnijih šrafova u njihovom razvoju, mora da objasni i usmeri ih.
