Sad malo hladne glave.
Olympiacos je EL otvorio sa 1-2, posle je vezao sjajnih 7 pobeda, i osigurao plasman u TOP 16. Tokom čitave sezone govorilo se da su autsajderi, da nemaju kvalitet, bili su u možda i najtežoj grupi, ali... Oni su ćutali i radili, došli do 7 vezanih pobeda i TOP 16 faze. U TOP 16 fazi, opet muka! Otvoreno je sa 1-4, tu je već tek onda počelo da se priča isto što i na početku sezone, da nisu kvalitet, da je prošla sezona bila sreća, ali... Oni opet ćute i rade, došli su do 4 vezane pobede, kasnije su i osigurali domaći teren u TOP 8 fazi, što će se pokazati kao bitna stvar, jer su upravo na tom domaćem terenu otišli na F4 i još jednom pokazali da jesu EKIPA za velika dela. A na F4, gde se igra jedna utakmica, sve je realno i sve je moguće. Postali su četvrta ekipa koja je odbranila svoju titulu (Olimpija Milano, Jugoplastika i Makabi). Ušli su u to malo društvo odabranih, svojim zalaganjem, trudom i željom da pokažu da sve ono što se desilo prošle sezone nije slučajnost i nije "greška". CSKA je ovog puta preslišan, a Realu je data šansa samo u prvoj četvrtini, gde je Real pogodio 5 od 6 trojki. Ipak i tada po ko zna koji put, oni su pokazali ono što ih krasi predhodne 2 godine, a to je karakter koji nijedna druga ekipa u Evropi nema. To je zajedništvo koje ih krasi.
Tokom ovog F4, Olimpijakos je načinom na koji je igrao, dobio još više navijača. Zbog borbenosti Hinesa, Sloukasa, zbog svog tog zalaganja koji ne može da te ostavi ravnodušnim. Sinoć na poluvremenu Spanulis ništa, pored njegovog imena NULA, a onda u drugih 20 minuta, 4 trojke, 22 poena. Lider, šampion.
Da li bi se sve ovo desilo da budžet pre 2 godine nije smanjen? Da li bi Papanikolau postao jedan od najboljih najmladih igrača u Evropi, da li bi se iskopao Hines, da li? Sada sve to nije bitno, jer je taj tim uspeo što mnogi nisu mogli. CSKA sa Holdenom, Lengdonom... PAO sa Dijamantidisom, Spanulisom... Barca sa Navarom, Šarasom, Bodijem. Sve timovi i imena koji zaslužuju svako poštovanje i respekt. Na kraju je ipak bilo dovoljno samo jedno ŽELJA.
Ovo nije neka generacija koja će ostati upamćena po kvalitetu, kao malopre nabrojane, ali će ostati upamćeni kao generacija koja je uspela da uradi što neke mnogo bolje individualno jače ekipe nisu mogle. To što oni nisu mogli sinoć je uspeo Olimpijakos.
Bilo bi ružno i ne pomenuti trenera, trenera koji je na početku sezone dobio vruć krompir, trenera u kojeg mnogi možda i nisu verovali da može da napravi uspeh koji je Duda uspeo. Ipak on je to uradio, možda je dobio selektiran tim, koji je on malo izmenjao, ali treba nadigrati Mesinu, treba dići ekipu sa -17 posle prve četvrtine, treba se dokazivati iz večeri u veče kada ti svi govore da je ono što se desilo slučajnost, a ti nov i mlad trebaš da dokažeš da momci koje vodiš imaju ono nešto i da sve ovo zaslužuju.
Evropa je dobila novog-starog šampiona. Olimpijakos. Na ovom F4 kupili su svojom igrom sve košarkaške zaljubljenike. Bilo bi pogrešno bilo koga individualno izdvojiti, jer oni zaista jesu šampionski TIM.
Do nove sezone, do novih poteza, do novog, možda opet starog prvaka!? Ko zna, košarka je nepredvidiva igra, a lopta je okrugla.