- Poruka: 5929
talicni tom napisao/la: Klipa, ne budi klipan.
Čemu ta priča da su svi jednaki. Kad nisu i nikada neće biti. Svi su bitni, ali nisu isti. Istina je da je u loncu zvanom uspjeh tima potrebno da ima začina koji nose poene, skokove, asistencije ali i one koji će da mirišu energiju, požrtvovanje, masnice, spremnost da se žrtvuju jedni za druge. I uspio si da imaš dovojno tih mirođija. Uspio si da usadiš u njih, u igru, tu potrebnu dozu odgovornosti da želju da se da koš prati ista želja da se svoj odbrani i to mnogo cijenim i smatram vrijednim. Cijenio bih i više kada bih prepoznao da si do toga došao na pravi način, a ne recimo zato što djeca/momci ne znaju može li drugačije. Koliko god da su talentovani, a većina jesu, nisu toliko dobri kao pojedinci da misle da mogu da nadigraju protivnika tako što će mu utrpati više poena nego što mogu da prime. A bojim se, po argumentaciji koju daješ, da upravo na tome gradiš i crpiš autoritet.
Čemu to nipodaštavanje MVP titula, ne samo tvog igrača nego i inače. To možda nije prava mjera za trenera i igrače. Za njih je mjerilo teren, lopta i uloge koje su odigrali. I znaju i oni i ti dobro kako su ih odigrali, kako je i ko doprinio uspjehu. Da apsurd bude veći dok ti tako trabunjaš svoju uravnilovku, tvoj igrač odaje priznanje svojim saigračima koji su iskočili i koji su bili tas na vagi za pobjedu. To što ti nećeš javno da odaš prizanje, jer bježiš od problema rasta njihovih ega, ne znači da se oni po tome ne mjere.
Dalje, kako god da oni prihvataju današnje uloge najveće šanse za uspjeh u seniorima imaju oni koji su najtalentovaniji napadači. To je skoro aksiom ove igre. Može se pričati o odbijenim bubrezima, spremnosti da se pobiješ za pobjedu, timu, saigračima, sve to pada u vodu kada dođeš na trening gdje se ne uči nikakav boks, nego kako da na što više načina ubaciš loptu kroz obruč.
Uostalom, nije li najbolji primjer za to Makabi. Vidjelo se iz aviona da su bili najviše tim od svih učesnika, ali je na kraju junak meča, dana, F4, konačno i sezone jedno ime – Rajs. Nema dileme oko toga. Na stranu energija Tajusa, precizan šut Blua, angažovana odbrana, jedno ime je pokupilo slavu. I taj san sanjaju milioni djece dok treniraju, slušaju i trpe dril namrgođenih trenera, jer žele da postignu i budu to. Trener nije tu da tu činjenicu negira nego da ne dozvoli da ta želja ne pređe u sebičnost.
Zašto se otuđuješ od igrača.
Njihov cilj je i tvoj cilj. Tako treba da bude. Ako ne treba da se zadovolje titulom nekih juniorskih prvaka, tek ti ne trebaš da se zadovoljiš time da stvoriš samo juniore. Tvoj cilj je da porodiš seniorskog igrača, ne jednog, više njih, jer za to imaš priliku. Ostanu li samo dobri juniori oni su tvoj tenerski pobačaj. Zar to ne vidiš ili samo ne želiš da kažeš. U neuspjehu Muslija, Stamenkovića, Đekića je i tvoj neuspjeh. I nije onaj FMP bio uzor rada sa mlađim kategorijama kakao kažeš, mnogo veći uzor je današnja generacija. A tu si moguće ti najzaslužniji. Ova danas ima strast, želju, san da uspije, ono je bila samo grupa robota. Jer tadašnji je FMP bio upravo to, jedna obična fabrika košarkaških robota, gdje je svaki gledao koliko će uspjeti da ubaci znanja u svoju memoriju do 18. a onda kud koji.
A ova generacija i ovaj klub ima priliku, još uvijek, da bude fabrika snova. Ne brini se, djeca sanjaju svoj san, ne sumnjam da iko više od Lazarevića želi da ubaci danas 500 trojki, i tako iz dana u dan, ne bi li mu to postala snaga, a ne slabost. Taj san sanjam i ja, svaki put kad ga vidim pitam se je li i koliko ubacio danas. I ne samo ja, svi mi i ovdje i uopšte, cijela armija navijača nada se i sanja. A da li to želiš ti? Da li želite svi vi koji radite sa tom djecom? Da li si pomislio, kada je Stefan priključen prvom timu pa mu je rečeno da neće igrati jer mu je šut slab, sine ne brini radićemo još više, šutiraćeš do iznemoglosti dok si kod mene, a i kada odeš uvijek možeš da se vratiš na trening i individualni rad. A ne igraće koliko prvi trener kaže. Zajebi tu laž i trenersku solidarnost. Ako prvi trener kaže nije dobar ti ćeš raditi sa njim više, jer i ti sanjaš njegov san. Ne prodaješ ti njemu znanje, ti njemu/njima prodaješ san, san da postane vrhunski košarkaš. Nisu oni završili karijeru kada odu od tebe, niti je tvoja misija tu prestala. I to je ono što nemate gospodo treneri. Nisu igrači izgubili strast i želju, najviše je ona nestala kod vas. I zato je Dule, onaj Dule koji je samo trener za vas nedostižan, jer koliko god da je surov on nikada nije bio samo trener toj djeci, bio im je i otac što nad njima bdije, počev od Danilovića pa evo do Bogdanovića.
Ideja ima smisla ali je problem sto nijedan ozbiljan klub to nebi sebi dozvolio da u istoj ligi u kojoj se takmici ima igrace iz rivalskog tima. To nebi niko iz lige odobrio. Kakva bi to liga bila kada bi neki tim imao u ekipi igrace koji ne smeju da pobede maticni klub.talicni tom napisao/la:
Mislim da moramo da uradimo sljedece. Ispromovisati 1-2 igraca za prvi tim naredne sezone, pokusati dogovoriti saradnju sa npr. Radnickim da im ustupimo nekoliko igraca da igraju za njih ako budu u ABA ligi, a ostali, ukljucujuci i kadete da igraju u FMP-u naredne godine. Pa ko se najbolje pokaze.
RASMC napisao/la: Mislim da ni titula ne može da spasi Radonjića. Ako se uzme u obzir kako igramo, mislim da nemamo prevelike šanse. Kada nam protivnik postavi zonu mi se skroz izgubimo, i tako iz utakmice u utakmicu...
Nolle napisao/la: Poraz u "pravo vreme", pred dve bitne utakmice u kojima možemo da osiguramo prvo mesto i to da igramo protiv Radničkog u polufinalu. Igra kao igra, jeste loša, ali kada nemaš kreativnog igrača u ekipi koji će odigrati za drugog, nema tu šta da se očekuje mnogo. Pik igra Mitrovića i Nelsona je jedna od retkih akcija juče odigrana. Meni je ok da je primarni zadatak neke ekipe odbrana, ali... čovek je bio plejmejker, i donekle je očekivano da barem vidiš neku ideju u napadu. Pokazao je Radonjić ove sezone da mora dosta da radi na sebi, i da mora da nauči kako da se podredi bar malo ekipi, napravi neki kompromis, itd... Ne možeš se oslanjati samo na tranziciju i izolacije u napadima. Ne ide to tako. Sa Šilbom iako je gubio mnogo lopti, imali smo protok lopte. Od njegovog odlaska, to se izgubilo. Sad, jbg, opet se vraćam na Šilba, možda bez potrebe, ali činjenica je da smo mi na terenu, njegovim odlaskom izgubili mnogo u napadačkom smislu.
hallu napisao/la: Ja sam deprimiran (blago receno).
