Najnovije vesti

Intervju



Život ne mazi - priča o Rodniju Rodžersu

Aco Lazarević
sreda, 27 februar 2013 23:07
Facebook Facebook Google

Nekada najbolji šesti igrač NBA lige bori se sa paralizom.

"Zdrav čovek ima hiljadu želja, a bolestan samo jednu - da ozdravi". U svetu kakav danas imamo priliku da konzumiramo sve se vrti oko novca, jer on otvara i zatvara mnoga vrata. Borba da na računu imaju što više često ljude sprečava da misle o drugim životnim stvarima, kao što je vaspitanje dece ili koliko im borba za dinar više može naškoditi kada je zdravlje u pitanju. O bolesti niko ne razmišlja dok se ne dogodi, a onda je bogatstvo nebitno i sve se svodi na onu narodnu "da si živ i zdrav".

Rodni Rodžeres je 2000. godine, noseći dres Finiksa, izabran za najboljeg šestog igrača NBA lige, a 13 godina kasnije vodi borbu da ponovo hoda, iako su šanse za to minimalne. Njegova priča se ne uklapa u prethodno izrečeno, ali se na kraju svodi na isto i tera nas da se zamislimo i razmislimo.

Lična karta Ime i prezime: Rodni Rej Rodžers Datum i mesto rođenja: 20. jun 1971. (Duram, Severna Karolina) Visina: 201 santimetar Pozicija: krilo / krilni centar Koledž: Vejk Forest (1990-1993) Draft: 9. pik 1993. (Denver) Klubovi: Denver (1993-1995), Los Anđeles Klipers (1995-1999), Finiks (1999-2002), Nju Džersi (2002-2004), Nju Orleans (2004/05), Filadelfija (2005)

Rođen je u Duramu u Severnoj Karolini 1971. godine. Od malih nogu se susretao sa teškim udarcima koje mu je život zadavao. Bio je najmlađi od četvoro dece Vilija Vodsvorta i Estele Rodžers. Veći deo detinjstva proveo je u jednoj vrsti socijalne ustanove u Duramu, naselju koje je namenjeno socijalno ugroženima, a koje deci omogućuje da se školuju i imaju društveni život nalik svojim vršnjacima čije su porodice u boljoj materijalnoj situaciji. Dok je bio okružen drogom i kriminalom, osetio je da uvek može gore. Tek što je prohodao, otac ih je napustio i otišao u Teksas. Preminuo je kada je Rodni imao osam godina.

Estela Rodžers se ponovo udala, a njen novi suprug se zvao Džejms Spenser. Prema rečima Rodnija, on je jedini čovek kojeg je mogao da zove "tata". Estela je 1988. godine u saobraćajnoj nesreći doživela teške povrede glave. Dva puta je operisana, dve nedelje je bila u komi i kasnije tri meseca u bolnici, a po povratku kući je i dalje imala rupe u sećanju i bila joj je potrebna nega. Džejms je oboleo od raka pluća i preminuo februara 1990. godine.

Tokom svog odrastanja Rodnija Rodžersa nisu zaobišli ni problemi sa braćom. Renita, najstarije dete, je postala medicinska sestra. Najstariji brat, Stejsi, je pohađao školu za gluve i 1981. godine je na Svetskom prvenstvu gluvih osvojio zlatnu medalju u košarci. Njegov drugi brat, Stenli, je podlegao uticaju okoline u kojoj su odrastali. Odslužio je više od 10 godina (1981-1991) kazne, osuđen je na 20, zbog oružane pljačke.

Dok mu se majka oporavljala, košarkaš se preselio kod svog trenera iz mlađih dana, Natanijela Bruksa. Sa porodicom Bruks je živeo poslednje dve godine srednje škole, a u poslednjoj sezoni je upisao 28.3 poena i 12.3 skokova. Iz srednje škole je poneo nadimak Duramski bik.

NBA bojke Dres: 54 Sezona: 12 Utakmica: 866 Poena: 9.468 (10.9) Skokova: 3.881 (4.5) Asistencija: 1.722 (2)

Nakon uspešne srednjoškolske karijere upisao je Univerzitet Vejk Forest, gde je boravio od 1990. do 1993. godine. Proglašen je za najboljeg rukija u sezoni 1990/91, a 1993. godine je izabran za ACC igrača godine. Svoju koledž karijeru je završio sa 19.3 poena i 7.9 skokova. Dimon Dikonsi su njegov dres sa brojem 54 povukli iz upotrebe 1996. godine.

"On je bio specijalan. Verovatno naš najznačajniji izbor u istoriji. Sa njim su nas ljudi ozbiljno shvatili kao pobednički tim", ističe Dejv Odom, bivši trener Vejk Foresta. Ove reči dodatno dobijaju na težini ukoliko se zna da je nakon Rodžersa dres Dimon Dikonsa nosio Tim Dankan.

Nakon juniorske sezone na koledžu prijavio se na Draft, gde su ga sa devete pozicije uzeli Denver Nagetsi. Trejdovan je u Los Anđeles Kliperse dve godine kasnije, a u EL Eju je ostao četiri godine. Nakon toga je potpisao za Finiks Sanse, gde je pružio najbolje partije u karijeri. Kao nagrada stigao je izbor za najboljeg šestog igrača 2000. godine. Te sezone je beležio 13.8 poena i 5.5 skokova, a Sansi su zauzeli peto mesto na Zapadu. U prvoj rundi plej ofa su prošli San Antonio sa 3-1, ali su ih u polufinalu sačekali Lejkersi (4-1), koji su kasnije osvojili titulu.

Nastavio je saradnju sa Finiksom do 2002, a potom je trejdovan u Boston, da bi leta 2002. potpisao ugovor sa Nju Džersijem sa kojim je igrao i veliko finale u sezoni 2002/03. Netsi su najviše problema u plej ofu imali sa Milvokijem, koji su u prvoj rundi dobili sa 4-2. Potom su "počistili" Boston i Detroit, ali su Spursi bili prejaki (4-2). U doigravanje su krenuli sa druge pozicje na Istoku, a Rodžers je te sezone beležio sedam poena i četiri skoka za nešto više od 19 minuta na terenu.

Nakon toga je igrao za Nju Orleans i Filadelfiju, gde je 2005. godine okačio patike o klin.

Nedugo posle Drafta, Rodžers je oženio Tisu Vajt, sa kojom ima dve ćerke i sina. Tek da ga život podseti koliko zna da bude gorak, njegova starija ćerka i najstarije od troje dece, Rodreka, je imala hitan neurološki zahvat kada joj je bilo dva meseca. Operacija je trajala pet i po sati.

Tisa i Rodni su se kasnije razveli. Ona se vratila u Duram kako bi preuzela posao svoga oca u građevinskoj industriji. Rodni je bio investitor u tom biznisu. On se vratio 2006. godine i počeo da radi u gradskoj upravi, uz to pokrenuvši nekoliko sopstvenih poslova i pomažući zajednici u nekoliko društveno korisnih projekata. Većina njegovih saradnika nije znala da je igrao u NBA ligi do nesrećnog događaja 2008. godine.

28. novembar će svakako ostati crnim slovima upisan u Rodnijevom životu. Vozio je bicikl sa prijateljima. U velikoj brzini je naleteo na jarak koji nije video...

"Kada sam ga udario mislio sam da ću se dočekati na ruke, ali sam se prevrnuo preko volana i pao na glavu. Polomio sam vrat", rekao je Rodžers o nesrećnom događaju samo par meseci kasnije. Nakon toga ostao je paralizovan od ramena na dole, a doktori su mu dali pet procenata šanse da ponovo prohoda.

Zanimljivo je da je Rodžers na vožnju opasnim biciklima sa prijateljima trebalo da ide dan ranije, na Dan zahvalnosti, ali ga je od toga odgovorila njegova verenica, Fej Sags, koja je ovu disciplinu neretko upražnjavala sa njim. Ipak, poziv prijatelja je stigao i narednog dana.

"Mislila sam da treba da ostanemo kod kuće", kratko o ovome kaže Sags, a Rodžers nastavlja:

"Mogao sam to vreme da provedem sa Fej, ali ona nije jedna od onih koje će vam stajati nad glavom i odvraćati vas od namere. Pomislio sam da ne treba da idem, da sam mator za to ludilo, ali sam želeo da vidim prjatelje".

Kaciga, štitnici za kolena, ramena i laktove su bili tu, ali steznik za vrat ne.

"Nisam osećao ništa nakon pada i znao sam da nešto nije u redu."

I pored stravične stvari koja mu se desila, Rodžers nije izgubio veru, nadu i smisao za humor koji ga je krasio. U svemu mu je mnogo pomogla Fej, koja ga nije napustila. Venčali su se 2010. godine.

"On mene ne bi nikada napustio u sličnoj situaciji. Ne želim ni ja njega da ostavim. Nemojte pogrešno da me shvatite. Bili smo depresivni, ali idemo dalje. Kičmena moždina je tajanstvena, treba vremena kako bi se izlečio. Spremni smo na najgore, ali se mnogo molimo i nadamo najboljem. On i dalje može mnogo da uradi, želi da se uključi u zajednicu", ističe Fej, koja iz prvog braka ima jednog sina.

Rodžersu je trenutno potrebno da ga neko hrani, kupa, premešta iz kreveta u stolicu. Prilikom disanja mu pomaže ventilator koji je često potrebno proveravati. Većinu tih stvari radi Fej, ali Rodni ne želi da ga ljudi gledaju drugim očima od onih kojim su ga gledali na terenu.

"Ne želim da me ljudi gledaju drugačije. Ne želim da me bilo ko žali. U stolici sam, ali sam Rodni. Ja sam i dalje Rodni!"

(foto: rodneyrogerscollection.webs.com)

Srodni članci

Blog

© 2013 - 2017 Mvp.rs. Sva prava zadržana.