Da kažem i ja nešto za dnevnik, pošto se osećam apostrofiranim za debatu LBJ vs Kobe.
Morate da razdvojite dve stvari kada pišemo o igračima. Jedna je subjektivni osećaj koji svako od nas gaji za nekog. Simpatije ili empatije. Druga je kvalitet tog igrača. Kao što mislim da su Pikasove slike najobičnija
glupost, ne mogu da prenebregnem činjenicu da se prodaju za desetine miliona dolara.
E sad, kako nisam kompetentan da realno sagledam tu njihvou "vrednost", jer nisam dovoljno umetnički potkovan, a kako ovo nije likovno-stvaralački forum, hajde da pređemo na konkretnu stvar.
Trudim se, da kada ocenjujem pojedince i njihovu igru, isključim emocije u određivanju onih parametara koje mogu da budu relevantni za ocenu njihovih karijera.
Prema tome, za Kobija mogu da kažem da sam ubeđen da je seksualni manijak i psihopata u privatnom životu, dok sam za nekog drugog ubeđen da to nije. Za ovu raspravu to je nebitno.
Ako bi mene neko pitao ko mi je omiljeni igrač od pomenute četvorice, ja bih mu odmah odgovorio Kevin Durent.
Obožavam ga kao igrača. Čovek je haubica i prkosi zakonima moderne košarke. Izgleda kao da je došao iz 70-ih godina po građi i mišićnoj masi. Tehnika šuta mu je katastrofalna, sa rukama napred to izgleda vizuelno jako ružno. Kao čaplja je. Međutim, ima neku neverovatnu harizmu na terenu, da mi je milina da ga gledam. U njegovim potezima sve je do te mere lako i jednostavno, da čovek može pomisliti da bi apsolutno svako mogao da igra u NBA. Takva lakoća igre, davanja poena je vanserijska. Iz godine u godinu napreduje polako u svim elementima igre, i da nije Lebron imao ovakve sezone kakve je imao, KD bi barem jednom bio MVP lige.
Pri svemu tome tek mu je 6-a sezona u ligi i ima još dosta toga da kaže.
Zatim Entoni. Pravi bik kao što neko kaže. Kamion i traktor zajedno. Poput zapeklog centra je, onaj tip konstitucije igrača pod obručem koji ne može da se pomeri, a koji razgrće sve redom. Ali takvi igrači obično imaju mizerne učinke i još kraće traju. Dok Entoni rešeta koševe kao na video igrici (sinoć opet 40 poena 17-27 iz igre). Jednostavno za Entonija se može reći da ima takav urođeni instikt - instikt predatora. Igra lošu odbranu i ne pokazuje kontinuitet koji bi morao, s obzirom da je već u godinama u kojima ima dovoljno iskustva. A kada ga krene, jednostavno nema te odbrane i tog igrača koji može da mu se suprotstavi. U direktnim duelima sa Džejmsom odnos je otprikile kao Nadal-Federer u korist Entonija. Zna, sme, može i ume da igra protiv njega.
Za Brajanta je već rečeno manje-više sve. Jedna od najblistavnijih igračkih karijera ikada. Najelegantniji igrač lige. Zrači najvećim seksipilom na terenu, što reče onaj ofarbani sa minđušama, ortak predsednika Severne Koreje.
Za LBJ sam govorio.
Kada bi parametar za odlučivanje ko mi se najviše sviđa bio da mi neko pusti top 100 poteza sve četvorice, moj redosled bi bio Kobi, Entoni, Durant, LBJ.
Kad bi parametar bio ko najlepše igra, ja bih rekao Kobi, Entoni, Durant, Lebron.
Kad bi me pitao ko mi je omiljeni igrač: Durent, Entoni, Kobi, Lebron.
Međutim, 2 plus 2 su 4. Pikaso jeste najskuplji slikar.
Moramo biti realni. 99 posto trenera na svetu bi Lebrona uzelo u svoj tim pre bilo kog drugog igrača. Svaki trener bi rekao da je on najzahvalniji igrač za izgradnju jednog tima.
Durentu treba još nešto za prsten. Ima sve. Kvalitet i harizmu. Ali još nema tog "nečega". Kad uzme prsten svrstaće se u red najvećih. Treba mu još 4,5 sezona i mislim da će (ali sačekajmo) napraviti veću karijeru i od Kobijeve. Što se tiče Kobije manje-više sve se zna, možda još neki rekord i neka brojka više, ali to je to otprilike od njega. Dovoljno da se svrsta u red velikana ali nedovoljno da uđe u bilo kakvu ozbiljnu diskusiju na temu ko je bolji, on ili MJ. Što se Entonija tiče, biće to igrač o kome će se snimati dokumentarci, mnogi afro-amerikanci će ga isticati za svog idola, a bojim se, da će njegova karijera ostati nedoreča, poput, na primer, Barklijeve.
Za Lebrona nemam poštovanje za mnoge stvari iz njegove karijere. I ja mislim da bi mu, u moralnom značenju, jedan prsten sa Klivlendom, makar i u 39-oj godini, značio više nego 7 sa Majamijem. Mislim i da je na kulovski način otišao iz tog tima. Mislim da je potpuno podbacio u zadnje dve sezone sa Klivlendom i prvom sa Majamijem, toliko da je njegova karijera za mene bila 0 do prošle godine.
Ali....
U Americi je sve marketing. I sve potpuno drugačije, ne samo nego u ostatku sveta, čak i Evropi. O Srbiji da ne govorimo.
Jednostavno koliko igrača u profi sportu, u bilo kom sportu postoji a da su igrali samo za jedan klub??? Pa recimo, jedan u 1000. I to je mnogo. Ako se na to doda da preko bare vlada surovi profesionalizam, da nema emocija, onda je pitanje koliko je njegov ostanak u Klivelendu bio realno moguć.
Stvoren je, rekao sam to već, najveći pritisak možda u istoriji lige, na nekog igrača da osvoji prsten. Pritisak kakav nikad nije imao ni približno Džordan, Barkli, Meloun, Durent.... Sa druge strane, može se i uzeti pozitivna moralna strana u celoj toj priči, a to je da je Lebron dokazao da ga zaista samo sportski aspekt zanima u košarci, čak ne individualni, već timski.
Što se toga tiča, u nesebične se mogu nabrojati i Entoni i Durent, dok je Kobiju njegovih 22 šuta po meču draže od 5 prstena.
Lebron je došao u ekipu da igra sa još 2 superstara. Da prima manju platu od maksimalne. I da u najboljim godina svesno spusti svoju statistiku ( koja čak i ovakva je na MVP nivou). Sve to zbog titule. I to treba ceniti uprkos tome štp, kao što sam rekao, je ispao najveći kulov zbog načina na koji je otišao. Klasično američki. Opet pitanje je koliko je i to bila njegova ideja, a koliko čisti marketing.
Prema tome, za kraj, treba da razdvojimo neke stvari kada pričamo o igračima. Možemo govoriti onak matematički. Brojka, elementi, igra...Možemo se staviti u ulogu trenera i diskutovati. A to je bila tema trenutno. Možemo i da pričamo na drugi način. Po subjektivnom osećaju. Onda bih ja vrlo verovatno pisao mnogo drugačije od Lebronu. Kobija bih najviše voleo, ako ništa onda, zbog one psovke na srpskom, a Lebron bih mrzeo, ako je stvarno salutirao onim "generalima". Ali to nije tema. Tema je košarka. Ako se zezamo, ajde da se zezamo i možemo, nije problem. Ali ako pričamo realno - onda dileme nema ko je najbolji.