Svakao da možemo do pobjede, da ne možemo ne bi ni išli za Carigrad
Šalu na stranu, mi smo sada uhvatili neki zalet sa 3 pobjede iz 4 meča u EL, moglo je uz malo sreće i znanja da bude i 4/4 i sa pravom imamo čemu da se nadamo sjutra. Evo neko moje kratko viđenje stvari do sad.
Sezona je počela kako je počela, imali smo ideju da nastavimo način igre od prošle godine sa dominantnom unutrašnjom igrom (kao sa Bobijem) ali to sa Sofoom jednostavno nije išlo. Onda smo doveli Štimaru, Cirbes postaje prvi centar i koncept je morao u potpunosti da se mijenja što nije ni malo lako, pogotovo nije lako raditi to u hodu kada igraš svaka 3 dana i nemaš vremena za trening. Na sve to su se desile i povrede veoma važnih igrača koji su trebali da vuku našu igru ove sezone, što nas je uvelo u prevelike probleme. Pa dolazak novih igrača, sve je to trebalo uklopiti, rasporediti nove uloge a sve to bez treninga. Bio je to jako težak period za nas iz kog smo se (po mom mišljenju) veoma dobro izvukli.
Kada smo pregrmeli utakmicu u Nikšiću sve je postalo nekako lakše i tu vidim našu prekretnicu, imali smo sreću jer je ekipa po rasporedu imala nekih 10-12 dana u Beogradu (Real, Cibona, Himki) da na miru radi i spava bez putovanja i cimanja. U tom periodu smo uspjeli da malo posložimo ekipu i uz malo (više) sreće dobijemo sve tri utakmice. Da nismo imali ovaj period u Beogradu ne vjerujem da bi igrali ovako dobro.
Mi sad pičimo jednu (za nas novu) modernu košarku sa malim postavama. Osnova nam je pik iz kojeg sve rešavamo. Igramo 2 na 2 dok ostali stoje široko i puštamo Jovića da iz tog pika čita protivničku odbranu i traži najbolje rješenje tj rupu u odbrani i on to radi odlično. Sa Williamsom će to izgledati još bolje jer njega protivnici neće moći da brane ispod pika kao Stefana tako da će biti još više rješenja u napadu. Sreća nas je pogledala pa smo uboli sa Millerom i dobili smo mnogo, on i Simon nam daju veliku širinu u napadu jer ih šut služi veoma dobro i otuda 53 poena Cirbesa u dvije utakmice. Sa Millerom smo mnogo dobili i na skoku i u odbrani. U odbrani bi se reklo da smo lošiji nego ranije ali mi smo igrali sa dvije prejake ekipe koje svakom mogu da daju 90 poena, Himki po meni igra najljepšu košarku u EL. Ali svakako da tu ima još puno prostora za napredak. Odbrana pika nam je glavni problem (koliko nam tu fali doktor Kalina

) ali vjerujem da ćemo i tu naći neko rješenje.
Ekipa još nije izvukla maksimum ima tu još dosta prostora, treba i Markus da se uigra (olakšavajuća okolnost što poznaje sistem), pa i Danguba se vraće sledeće nedjelje što opet koriguje uloge u timu. Treba još vremena da se sve to posloži ali bitno je da je ekipa uhvatila ritam koliko toliko i da se vratilo samopouzdanje.
Sjutra ako se dobije biće fenomenalno, a ako ne nema veze. Uz želju za pobjedom kao u poslednje dvije utakmice Bajern u Pioniru mora pasti