Dođoh nekako kući, ubi me hladnoća, jbg kada se ide peške.
Dobiše naši Niški junaci ovu neizvesnu utakmicu. Smehotresi od početka utakmice, umesto himne, puštali su neku rep pesmu, nije bilo ni H od himne, Čudesni promašji zicera igrača sa obe strane, katastrofalno izvođenje bacanja u ključnim trenucima, ludilo publike. Bilo je lepo prisustvovati večerašnjoj utakmici.
Igra ne mnogo lepršava. Sve sve svodilo na šut spolja, svega se nekoliko puta stalo u zonu, u napadu rogovi i po koji pik.. Igralo se u naletima, Vojvidina još samo frižider nije ubacila iza linije 6,75. Fizičku snagu su itekako iskoristili, dominirali su u ofanzivnom skoku. Visina, stara boljka Konstantina se itekako dobro videla.
Pohvalio bih odlično vođenje utakmice Đokića, stalan pritisak na njihove spoljne igrače je odlično održavao kroz celu utakmicu, minijaturama u odbrani Dumića i Veličkovića. U napadu je Veličković donosio prevagu, stalnim probijanjem odbrane i stvaranjem viška. Svoje veče je imao Gudža, preuzimao je odgovornost u ključnim momentima, šut iz reketa, pa u sledećem napadu koš i faul, što nam je obezbedilo mirnu završnicu, u zadnjim sekundama regularnog dela smo promašili zicer za pobedu, ali smo to nadoknadili u produžetku
Posle svih nesreća, konačno da malo ogreje sunce, radovali se ko mala deca na kraju