Evo i kratkog izveštaja

sa utakmice Borac - Vršac, koja je inače bila prosečnog kvaliteta.
Prvo Borac. Ni krivi ni dužni, u prosečnu pruženoj partiji ispalo je da su na kraju pregazili protivnika.
Vrlo dobra partija Trtića - šut iz igre 100 % i Todorovića - koji se izdvajao skokovima. Najnovije pojačanje Borca, Božović Milivoje, pružio je vrlo dobru partiju, ali je primetno da isti definitivno nije bio u trenažnom ciklusu, tako da se pri kraju utakmice jedva kretao, a bogami i disao

. Međutim evidentno je da će Borcu značiti dosta, a čini mi se da se bolje uklapa u igru tima nego njegov prethodnik Pantić. Po već ustaljenoj navici Borac je igrao sa 7 igrača, ne računajući 2 koja su u igru išla zadnja 2-3 minuta kada je utakmica već bila rešena.
Ekipa Vršca se predstavila u vrlo lošem izdanju, da ne kažem katastrofalnom, posebno u drugom poluvremenu.
Nijedna linija tima uopšte nije funksionisala. Veći deo igre prangijali su trojke

i to kako se kome ćefnulo. Više su ličili na basket nego na košarkašku ekipu, pa se dešavalo da u nekim periodima igre pojedinci igraju

kao da su sami na terenu. Ključni igrači su pokazali veliku dozu nervoze - pošto im ništa nije polazilo od ruke, a jedini koji se malo uzdigao iz sivila bio je Cvetković Dušan. Pet minuta pre kraja ( na - 26) iziritiran izmenom (pošto je tek ušao u igru), Vuksanović odlazi do klupe i počinje da baca i šutira flašice vode u teren

, dobija tehničku, a zatim i isključujuću grešku

. Njegov potez bio je samo slika očaja celokupne ekipe Vršca.
Posle ovako loše utakmice, a ko ih nije gledao i u nekim ranijim boljim izdanjima, zapitao bi se kako su oni 5. na tabeli i kako su se uošte plasirali na finalni turnir kupa Radivoja Koraća.