Mali presek stanja u Evropi.
Španija. Formiranjem ove ACB lige i podizanjem košarke na najviši mogući nivo ne računajući NBA, Španci su sebi kupili mesto u vrhu evropske košarke za narednih XY godina. Kada kažem mesto u vrhu, mislim da stalna četvrtfinala, i vrlo često polufinala i medalje. Španija je uzela najbolje iz svih sistema oko sebe, dobre delove iz američkog i dobre delove iz našeg, sovjetsko-jugoslovenskog sistema. Tako je kreiran monstrum, definitivno najjača košarkaška sila na svetu van SAD. Naravno, dominaciju kao što je ova u proteklih 10-ak godina nije obavezna, ona je više bila deo velike generacije oko Paua i JCN-a, to se ne događa tako često i to je čist talenat, ali nije loše kada vidiš da su njihove zamene Mark i Rudi, a potom njihove Riki i Ibaka itd... Dakle, oni će biti kao fudbalska reprezentacija Španije, jaka liga će im davati konstanto dobre reprezentacije, ali apsolutnu dominaciju će ostvarivati tek kada im se poklope vrhunske generacije (JCN i Pau u košarci, Ćavi, Inijesta u fudbalu). U svakom slučaju, za njih nema zime.
Italija. U Italiji je košarka pala na margine interesovanja lokalnih tajkuna i to je veliki udarac za njih. Teško da će ikada više imati status kao 80-ih i 90-ih. To se odražava i na produkciju igrača pa će i u budućnosti biti vrlo siromašni - na jednog Galinarija će ići Karareto, Đilji i Kuzin, a to znači suvi prosek. Oni nisu nešto ludi za košarkom tako da će bez naglog ekonomskog procvata i dalje ostati ekipa sa tek ponekim uhvaćenim četvrtfinalom. Šteta, pogotovo za sve nas koji pamtimo Fućku, Majersa, Poceka, Galandu i ekipu.
Slovenija. Nažalost, njihovo domaćinstvo EP-a je došlo kasno. Zenit ove generacije je odavno prošao, a poslednju šansu su ispustili 2009. godine. Čitava jedna generacija igrača je ostala bez šanse kada su imali jak oslonac u reketu (Brezec i Rašo), sada je već kasno za to. Imaju fantastičnu osovinu u Dragiću i Lorbeku koji su među najbolja 3 igrača u Evropi na svojim pozicijama (po meni), ali nemaju ni ostatak ekipe niti trenera koji bi to znali nadograditi. Lakovič i Boštjan su ušli u pozne igračke godine, Udrih nikad nije davao doprinost reprezentaciji, Vidmar i Slokar nisu top kvalitet, Blažić i Omić su još neiskusni... Uz sve to, Božo se poslednjih 7-8 godina pokazao kao trener-kvariša, i nema šanse da on da neki pozitivan pečat svemu ovome. Njihova velika greška je teranje Zdovca koji je bio trener "ujedinitelj", čovek sa apsolutnim poverenjem cele nacije, svih igrača, medija. Ovako, ostaje veliki problem u njihovom savezu zbog velikog broja igrača bošnjačkog i srpskog porekla koji su tamo počeli igrati košarku, a kasnije su pobegli. Već su izgubili Vujačića i Preldžića, i mnoge će još... Predviđam im pad u narednih 10-ak godina.
Hrvatska. Složio bih se sa prethodnicima koji kažu da trenutno imaju bazu od 15-17 jako dobrih igrača. U njihovom slučaju to ne mora ništa da znači, zaista su operisani od pravljenja ozbiljnog tima, ali što više promašuju, statistički im sve više raste šansa da na nekom takmičenju eksplodiraju. Možda ova generacija luzera i izvuče neki dobar turnir, po igračkom kvalitetu svakako imaju šanse, čak i za medalju, bez dileme. Ostaje pitanje trenera, autoriteta i sistema. Ipak, za njih je daleko važnije ono što sledi u budućnosti sa novom generacijom. Od 94 do 97 godišta imaju igrače koji su možda i najbolji u svojim klasama. Šarić, Hezonja, Arapović, Mazalin. To su neki novi klinci, nisu zaraženi gubitničkim virusom, uz dobar rad mogu postati top ekipa u periodu nakon 2015. godine. Bez obzira na sve, imaju razloga za optimizam. Moj lični favorit je Hezonja. Ne smem ni da zamislim kakav igrač može biti za 5-6 godina.
Grčka. Grci bi mogli dići spomenik Dudi i Žocu koji su im spremili još jendu garnituru igrača za narednu deceniju. Kada se DD i Spanulis povuku, ostaje generacija 89-90 koja je već žestoko gurnuta u ozbiljnu evroligašku košarku (Kalates, Slukas, Mancaris, Papanikolau) + ludi PAOK-ov šuter Papas, + nešto stariji Bramos, + NBA centar Kufos koji će tek pokazati klasu u reprezentaciji. Sad imaju i dobrog trenera, uz blagi doprinos veterana koji će ostati još malo biće to i dalje uvek opasna ekipa.
Turska. Dok Turkiš Erlajns i Efes piva sipaju milione u FIBA-u i ULEB (a nema naznaka da će prestati), za seldžuke nema zime. Za sada ih i dalje možemo zajebavati da rezultate prave samo kada igraju na domaćem terenu, ali i to će prestati. Turci su fanataci, ima ih puno, vole da rade, ulažu, i to će se kad-tad početi isplaćivati. Imaju jako dobru grupu igrača ispod 25 godina što garantuje još dugo godina šunjanja oko vrha. Kanter, Karaman, Turkilmaz, Balbaj, + nekoliko ozbiljnih klinaca, gomila igrača koje imaju u NCAA... nema zime za njih.
Rusija. Ovo mi je najveća misterija. Voleo bih da se Sergej uključi... Meni je potpuno nejasan ovaj sistem gde se zemlja od preko 100 miliona stanovnika zatvorila u sistem od samo 10 ozbiljnih klubova. Ne znam uopšte kako kod njih funkcionišu ostale lige, na kom su nivou, kakva je prohodnost. Priznajem da nisam optimista po njihovom pitanju. Znam da imaju veliku lovu, ali nisam siguran koliko će im ovakav način rada doneti. OK, za sada su jahali na krilima Blata koji je našao način da izvuče maksimum iz jedne ne preterano talentovane generacije, ali pitanje je kako će to dalje ići. U hokeju su to daleko bolje napravili, KHL su rasporediliu s svakom delu Rusije, dok im košarkaši dolaze uglavnom iz Moskve i okoline, uz par časnih izuzetaka. Naravno, Moskva sa svojih 15+ miliona stanovnika je sasvim dovoljan basen za izvlačenje dobrih igrača, ali to mi liči na srpski vaterpolo gde je i Beograd sa svoja 2 miliona (uz po koju krađu iz Boke) dovoljan za jaku reprezentaciju. Živo me interesuje kako će to dalje ići. Rusi su na ovaj način već izgubili dva sporta (rukomet i vaterpolo), ne sviđa mi se kako razmišljaju.
Nemačka. Imaju sasvim solidnu produkciju igrača obzirom na popularnost sporta. Ulažu puno i to se isplati. Neki iskoraci po pitanju rezultata zavise od faktora sreće po pitanju stranaca. Dobro je poznato da na tlu Švabije radi više od 100.000 Amerikanaca u njihovoj vojsci, a obzirom da su mnogi od njih crnci često se tu rodi i ostane kvalitetan košarkaš. Takođe, veliki broj emigranata sa Balkana, Turske i Afrike daju mogućnost da se ubode nešto kvalitetno. Mislim da će uvek biti opasni.
Francuska. Potencijalni monstrum evropske košarke. Imaju neslućeni potencijal u svom "afričkom basenu". Za razliku od Španaca, oni su za sada prihvatili uglavnom samo američki sistem pa nemaju vrhnunske rezultate, ali mislim da će i to brzo proći. Ima ih u Evroligi, Evrokupu, idu sve više po Evropskim ekipama, brzo će se početi navikavati na evropsku "pozicionu košarku" i onda može biti svašta. Imaju strašan potencijal. Čak i kada ode Parker sa svojim ispisnicima, ostaje velika grupa dobrih igrača. Na čelu je Batum koji će po meni za par godina biti najbolji evropski košarkaš. On je jedan od retkih koji je i "evropljanin" i "amerikanac". Savršena kombinacija najboljih osobina Stojakovića i Kirilenka. Uz to, još dugo mogu šljakati sa Noom, Boboom, Serafanom... Takođe, veliki + za njih je nova generacija belih košarkaša. Do pre par godina igrali su im sve crnci, uz nesretnog de Koloa koji se u svlačionici verovatno osećao kao zvezda interracial gang-bang pornića. Međutim, samo par godina kasnije tu je jedna nova grupa igrača, Vesterman, Ertel, Kozer, Furnije, Lovernj koji vraćaju nadu da neko od belaca sme da igra košarku u Francuskoj. Uskoro im stiže i novi veliki projekat, Rudi Gober... Kada bi neko iz njihovog saveza konačno skinuo paučinu s očiju, otišao sponzorima i rekao da se skupi lova za Blata, Obradovića ili Kacikarisa, bio bi to početak nove dominacije.
Litvanija. Oni su kao i mi. Bez obzira na sve probleme, besparicu, nepostojanje klupske košarke, smanjenu produkciju.... uvek će se naći dovoljno talenta za poneki veliki rezultat. Ni jedni ni drugi nećemo imati kapaciteta za prvaljenje velikih generacija kao nekada, ali ćemo uvek biti kost u grlu ovim gigantima (ŠPA, TUR, RUS, FRA) sa ponekom medaljom.
Crna Gora. Slabija verzija Srbije i Litvanije. Košarka je ipak prevelik sport da bi zemlja od 400.000 stanovnika mogla biti veliki faktor. Bez obzira na Durmitorce, talenat i dobru školu, ipak će kaskati. Za sada su u najboljem mogućem momentumu i ako poslože dobru spoljnu liniju Peković, Vučević i Dubljević ih mogu dovesti tamo gde je bila Makedonija pre dve godine.
BiH. Slično kao CG, možda se nešto manjim šansama.
Makedonija. Ako još nekad u istoriji uhvate raspored zvezda i kombinaciju "Srbin-Amerikanac" kao 2011. ja glavu dajem.
Ex sovjetske republike. Oni će uvek biti značajan faktor. Letonci imaju prepoznatljivu školu i uvek će biti tu negde. Ukrajina ima veliki potencijal, zemlja sa preko 50 miliona stanovnika koji vole sport, a košarku tek otkrivaju. Počeli su da ulažu puno i to im se može vrlo brzo početi vraćati. Gruzija je takođe zemlja u kojoj se voli košarka i biće uvek opasni, u rangu CG, BiH, Letonije...
Češka i Poljska. Novi ozbiljni igrači evropske košarke za budućnost. Ove slovenske zemlje tradicionalno vole sportove sa loptom, a globalna ekspanzija košarke se kod njih odlično prima. Od kada su ušli u EU sve više ulažu, a rezultati se već sada vide kroz solidan rad klubova, neke već formirane odlične igrače (Velš, Veseli, Lampe, Gortat) i neke za koje će Evropa tek da čuje (Satoranski, Balvin, Karnovski, Ponitka)... Ovo mogu biti vrlo ozbiljni faktori u preraspodeli snaga evropske košarke u narednom periodu.
Britanija, Švedska, Belgija, Holandija... Nimalo naivna priča. ULEB kao organizacija kao strateški cilj širenje na jaka tržišta, i mada izgleda kao nemoguće, ova priča može proći. Ne da tu dobijamo nove prvake evrope, ali svakako mogu postati ekipe na kojima se favoriti lako okliznu... Jerebko, Hakanson, Norel, van Rosom, to su sve imena koja već sad imaju vrednost kod onih koji bolje prate košarku, a u budućnosti će sigurno još brže napredovati.
Ukratko, košarka postaje globalni sport, manjaju se odnosi snage, manjaju se strukture, u bliskoj budućnosti može doći do nekih krupnih pomeranja po pitanju organizacije takmičenja i veliko je pitanje kako ćemo se mi tu snaći. Ja sam optimista, kao što sam rekao, mislim da ćemo i u narednih 20-30 godina biti u nekom krugu od 10 najboljih ekipa u Evropi, ali moramo drastično spustiti očekivanja.
Pretend his ur liddle sista.....ur liddle sista....with a pickta... banging on a guita