У Звезди, никад нисмо сви стали изнад једног циља, да се ујединимо. На другој страни се тачно зна ко шта ради.
Ovo je poenta svega. Taj jedan cilj, zove se trener. Nikad nismo bili ujedinjeni po tom pitanju, kao ni sad. Dosta Partizanovaca ni sada ne voli Vujoševića, čak štaviše mrzi ga, bukvalno mrzi. ALI! Znaju šta im on donosi, i staju ZAJEDNO iiznad jednog cilja i guraju tako. Mi smo mogli da stanemo, ispred: Vukoičića, Trifunovića, Pešića, Ace Petrovića... Nismo. Zašto? Zbog nečije sujete, pritiska navijača željnih titule, jer na Partizan uzduž i popreko već čitavu deceniju... da se ne izražavam šta radi.
Zato sam rekao, možda u ovom trenutku Radonjić neke stvari radi pogrešno, ali... Te neke stvari moraju da se istrpe. Trener se ne uči na Zvezdi? Zašto? Koji smo mi faktor u Evropskoj, pa i u regionalnoj košarci pa da imamo takav stav? Pre svega navijači. Koliko trofeja smo uzeli u poslednjih XY godina da bi mogli da glumimo nešto što nismo. Budžet ne znači da si veliki klub. Trofeji znače. Ali ne oni iz 1938 godine.
Kada naučimo da istrpimo, kada naučimo našu sujetu da podredimo klubu, kako i čelnici, tako i navijači biće nam bolje. Nije Zvezdaški razmišljati: ''Dovoljno je samo da damo maksimum''. Tu se slažem. Dule je tu napravio u neku ruku sektu (da niko ne shvati pogrešno ovo). Deceniju ih hrani onim: ''Nismo favoriti, nemamo pare, svi drugi su bolji od nas'', a onda kada pobedi, to je ravno senzaciji.
Jednostavno to su postavljeni ciljevi tamo i do njih se došlo. Sada se svaka konferencija zna unapred. ''Nismo favoriti, imaju više para''. Došlo se do mišljenja kako su u Zvezdi pijani Rusi (nije da nismo davali povod za takve reči), a da je Partizan klub domaćinski koji poštuje ono što ima. Da li to Zvezda radi? Njihovi ciljevi su postavljeni i ostvareni. Naši ciljevi se postave i onda promene da li za 6 ili 12 meseci, i tako u krug već 15 godina!
15 godina ti nemaš cilj, već vrtiš jednu te istu vrtešku u nadi da ako uzmeš titulu jedne godine da će se nešto promeniti. Da li će se promeniti?
Sada imamo Radonjića, u ovom trenutku imamo lošije rezultate. Niko nije očekivao 2 poraza u Jadranskoj. U 9 utakmica imamo 5 poraza. Rečeni su ciljevi. Što se ne dopusti treneru da pokuša te ciljeve da ostvari? Što uvek mora da se menja samo zato što u nekom trenutku ne ide. Danas si loš, ok. Ko kaže da ne možeš da budeš bolji sutra posle jačeg i boljeg treniranja. Šta će to doneti drugi trener, sem šok terapije.
Mi smo na klupi imali 2 od 4 najperspektivnija domaća trenera (Trifa i Vukoičić). Nismo ih istrpeli. Upravo zato što ne poštujemo neke stvari, smo tu gde i jesmo. Upravo zato što mislimo da smo nešto što nismo, smo tu gde jesmo.
Ciljevi su postavljeni: Plasman u EL ponovo, domaća titula, a u EL šta se uradi bez pritiska. Trenutno to izgleda ovako
- U poziciji smo za F4.
- Domaće prventsvo još nije počelo da se igra.
- U EL imamo 2 egal poraza protiv Lokomotive i jednog Panatinaikosa.
Umesto da budemo zadovoljni sa ovim što imamo, mi uvek još. Proklet je taj Zvezdaški način razmišljanja i ono što nam je ostalo iz prošlosti. Mi iz te prošlosti nemamo ništa sem sećanja, treba da se gleda unapred. Čak i da se jedna titula domaća osvoji ove godine, ona ništa neće značiti, ako mi nemamo ciljeve i postavljene planove. Za to je zadužen trener! Trener se ne tera posle 2-3 poraza, sa trenerom se posle 2 poraza razgovara kako može to da se promeni. Trener se tera ako se ciljevi ne ostvare! A ciljevi se ne ostvaruju u mesecu oktobru, nego u mesecu maju.
Uostalom od početka sezone i sam trener govori: ''Cilj nam je da budemo najbolji kada bude najporebnije.'' Da li je potrebno biti sad najbolji, pa onda izduvati na finišu? Mislim da nije.
Igra je loša, ok. Ali šta tu može da se uradi sa ovim što sada imamo, kako da zbijemo redove da to poboljšamo sa ovim što imamo. U tome je poenta, a ne iz nekog bunta i revolta navijača menjati trenera. Zato navijači nikada ne vode klubove, iako bi želeli. U Zvezdi se uvek radi da se ide niz kožu navijačima, upravo zbog tog načina razmišljanja. Taj način razmišljanja nije pogrešan, ali je u ovom vremenu i trenutku, krajnje neprikladan za ono što košarkaški klub Zvezda predstavlja na mapi Evrope.
Dovoljno je samo videti kako nas sudije poštuju, pa one 2-3 lopte tamo vamo daju protivniku. Partizan je za te 2-3 lopte krvario kolena skoro pa čitavu deceniju, a mi ih hoćemo odmah zato što smo Zvezda, to tako ne ide.