Hajd' što je Radonjić postavio takav stil, igra bez napada, na silovanje, snagu, na poen manje primljen. Takva nam je košarka u svakom segmentu, posebno me nerviraju mlađe reprezentativne kategorije, koje forsiraju takav stil igre. Drvoseče ovladale u svim kategorijama i na svim mestima.
Nekada su postojali plejevi kreativci, bekovi koji su pogađali sve, samo da su sami na šutu, ali su i imali odličan ulaz... Danas drvoseče, osim pod košem, gde ih je vazda bilo, Savić stil, sekirica Fućki, koji posle toga promašuje u klupu kada seda na nju. Danas us drvoseče i na pleju, uglavnom priučeni plejevi, koji su dvojke, ali još jedan mali problem, nemaju šut, tvrdi su i ne vide niti osećaju igru. Bekovi isto tako, drvoseče. Drvoseče su i krila. A Boga mi i centri, samo što su u poslednje vreme centri tolike drvoseče, da im je i pogađanje zicera pretežak izazov.
U mlađim kategorijama, treneri su drvoseče, koji jedino znaju kako da narede, drvosečama učenicima, kako da prebiju protivnike. Pa i rezultati od 50-60 postignutih i koji manje primljen poen ne predstavljaju iznenađenje...
Loše pamtim, dobro ne zaboravljam.