Upisah i ja prvi meč u Jezeru ove sezone.
Prvo, ne razumem stvarno vas koji ste igrali keca u hendikepu, na osnovu čega iz minulih sezona Radničkog ste stekli toliko poverenje da pljusnete pare na 7,5 H? Radnički je svih ovih godina ekipa koja u 30 sekundi može da prokocka 20 razlike, kao i da za isto vreme povede toliko, a Finci su došli u Jezero nakon pobede protiv litanske ekipe. Jeste da su daleko od ozbiljnog tima, ali sa onakvim prangijanjem koje Muta obično dozvoljava protivniku, uvek je sve moguće.
Da odmah i završim impresije o Bizonima, prosečna ekipa koja zavisi od inspiracije nekoliko matorih Amerikanaca. Od njih igrački vredi najviše Frenk Robinson koji je sinoć u par navrata izmamio aplauz publike iako su mu monstruozna zakucavanja bila u periodu nepovoljnom po Radnički. Čini mi se da je on mogao ove sezone naći i bolji angažman, obzirom kakvi sve stranci igraju u Italiji npr... Drugi pik im je Bili Kiz, premator za ozbiljne lige, ali vrlo inteligentan i kvalitetan plejmejker, on daje tempo i razigrava sve ostale. Houkins i Mekdade nisu dali nikakav doprinos da bi mogao nešto i o njima napisati.
Peti Amer im je mladi Ralf Sampson III. Ni on nije ništa pokazao osim jednog slučajnog zakucavanja kada je ispala lopta igračima Radničkog u organizaciji napada, ali je on zanimljiv meni zbog oca mu Ralfa Samsona Juniora. Za one malo mlađe, pogotovo koji su bili u Jezeru, imali su priliku da gledaju sina prvog pika sa drafta 1983. godine i četvorostrukog olstar igrača. Povrede su uništile jednu veliku karijeru, a verovatno i sprečile Hjuston da uzme nekoliko titula. Roketsi su naredne godine kao prvog na draftu uzeli i Hakima Olajdžuvona i tada je nastao pojam "tornjeva blizanaca" koji su činili Olajdžuvon i Sampson. Sampson je u prvoj sezoni bio ruki godine, a odigrao je i narednu sa velikim brojkama, međutim koliko se sećam, kolena mu nisu izdržala i odigrao je još tri sezone u Hjustonu sa slabijim učinkom, a nakon toga se malo seljakao po NBA bez velikog pečata. Osnovna karakteristika mu je bila izvanredna tehnika za visinu 222cm, mogao je da komotno igra krilo..... E sad, o ocu se može pisati još 20-ak stranica na forumu, pogotovo o koledž karijeri i svemu, ali sin je izgleda nasledio ime na tatu, a talenat na mamu.
Sad malo o Radničkog, neću dugo da smaram. Najpozitivniji utisak je Mufi Jaru, stvarno vrhunsko pojačanje, svaka čast onome ko ga je doveo. Mislim da Marinović i Lešić još uvek isu fizički sopremni na ono što Muta očekuje od njih, a to je 35 minuta igre gde im je sve dozvoljeno. Kao i ranijih sezona, Muta daje ogromnu slobodu igračima, stvarno imaju priliku da rade šta god požele bez straha da će posle prvog (drugog, trećeg, pa ni četvrtog...) promašaja biti na klupi. To obilato koristi još jedan sin poznatog oca, Dušan Mlađan koji me nije impresionirao. Kada su u prednjoj liniji odbrane Mlađan i Marinović, tada prednje linije odbrane nema. Uz razliku što Marinović sve nadoknadi u napadu, a Mlađan je daleko od tog arsenala, poseduje samo ubojit šut spolja.
Kalinić je ogromno pojačanje, a biće koristan tek kada se ne budu previše oslanjali na njega u napadu, već ga malo preskoče i dozvole mu da iz drugog plana stiže do ofanzivnog skoka, lakih poena... U odbrani kida i čuva po dvojicu.
Sili je kritikovan, ali mislim da u njemu ima materijala, školovan igrač, razume košarku, lep šut, ali još uvek uplašen i rezervisan.
Za kraj, Jović i Dimić, za njih dvojicu izgleda jedino nema one slobode u igri, oni svoje greške plaćaju sedenjem na klupi i to se oseća na terenu, previše su stegnuti. Mislim da će njihov učinak tokom sezone biti sve veći kad pridobiju Mutino poverenje.
Organizacija utakmice je na vrhunskom nivou, sve je odrađeno po propisu i o svemu se vodilo računa, za jednog debitanta u Evropi mislim da je ispit položen odličnom ocenom. Publika je zakazala, za istorijski meč sam očekivao mnogo više ljudi, ali sve u svemu, blago Kragujevčanima, možemo da im zavidimo na košarci koju su u prilici da gledaju i sada već da biraju utakmice.