Čudna sudijska ''kompenzacija'' u jednoj situaciji večeras. Radnički izvodi loptu nakon koša Bešiktaša, Marinović kreće sa loptom i igrač gostiju proklizava ispred njega, sapliće ga, Marinović pada i lopta mu beži u aut. I onda sudija ne sudi ni faul za Radnički, ni aut za Bešiktaš, već loptu za Radnički.
Atmosfera odlična, konačno su i đavoli došli u pristojnom broju, 18 turskih navijača je bilo ako sam dobro prebrojao.

Da smo igrali malo odbranu i pre četvrte četvrtine, dobili bi ovo. Marinović (pre svih) i Mlađan su očajni u odbrani, ogromne rupe. Stiče se utisak da sve dobro što urade u napadu uprskaju na taj način. Jaru je u padu forme, vidi se da ga stiže umor, Seeley nekako ne uliva poverenje, šut mu je nepouzdan, nekako deluje bi morao da da veći doprinos. Kaliniću naklon, daje sve od sebe i kada su svi pali, on je povukao i zadržao nas u igri. Za Jevtovića i Dimića ne znam šta da kažem, nikakav doprinos.

Suđenje nije bilo ni malo domaćinsko, sve u svemu jako loše, ali poraz je došap zbog olako primljenih poena i standardne odbrane koja ne postoji dobar deo utakmice.
Inače, delegat je opet bio Čabarkapa.