Dodjoh malo do vremena na poslu pa da napisem koju o onome sto mi je palo na pamet dok sam slusao Sarenca dok komentarise nas mec. A on se uporno derao da Nedovic treba da smiri igru, da ne srlja i ne zalijece se, i to sve na utakmici protiv Litvanije koju je odigrao najbolje.
A sta je u pitanju? Da li je Sarenac u krivu? Kako to da je Nedovic odigrao sjajno tu utakmicu igrajuci bas suprotno onome kako su nas navikli ds igraju i kako su nas sve ucili. I onda dodje utakmica protiv Belgije juce, mi kao slonovi u staklenoj radnji, a Belgijanci i nizi i sporiji, nema igraca za kojeg bi rekao zna nesto ili je kvalitet, ali postavljaju igru izuzetno, rade timski, ne gube glavu i kao da razmisljaju jednim mozgom. I trener isto stalozen, objasni igracima po cetiri-pet setova na jednom tajmu, a igraci sute i upijaju kao da igraju dvine kosarke istovremeno, jednu na terenu, a drugu na trenerovoj tabli. Odlicno razumiju gdje se nalaze saigraci i protivnici, koriste mismec koji po pravilu na vrijeme eksploatisu, garbage igraci prate igru i kretnje.
Podsjetili su na nas prije 15-20 godina u smislu igre, ne individualnog kvaliteta igraca. A mi ni blizu toga.
I onda razmisljam koliko je reprezentacija doslo sa nekim svojim prepoznatljivim stilom igre, koliko njih je manje vise samo puki skup pojedinaca.
I od onoga sto sam vidio od meceva jedina ekipa koja je ostala dosljedna svom stilu je Letonija. Njihova reprezentacija je upravo slag na torti jednog sistema selekcije, formiranja igraca i na kraju samog sistema igre. Imaju tu neki igraci kvalitet, ali da se rasprse po drugim ekipama ovi momci bi imali ulogu Andjusica kod nas ili Bakica u CG.
Osim njih tako autenticnih i prepoznatljivih ekipa skoro da i nema, pretpostavljam da i Grci igraju dosta organizovanu i strpljivu kosarku, eventualno Italijani.
Mnogo je vise ekipa koje pokusavaju da kopiraju uspjesan spanski stil sa dobrom odbranom i agresivnim prvim napadom,gdje bekovi imaju puno slobode da to nekad vise izgleda kao haos nego kao zeljeni model. Pa evo i danas, samo dan poslije loseg meca vecina nasih nagijaca ce reci kakvo je ono divljanje i izvljavanje. Da ne govorim tek kada se posmatraju drugi timovi.
Znaci, jasno je da nasa A selekcija tezi drugacijem modelu igre od onih temelja na kojima pociva nasa skola, da li je to nedostatak kvaliteta, promjena filozofije posmatranja igre ili nedostatak kosarkaskog identiteta vidjecemo.
Meni se u svakom slucaju svidja tendencija ubrzavanja igre svidja, da li ce to biti samo ideja trenutnog selektora ili ce biti nesto sto ce se primjenjivati od malih nogu u nasoj kosarkaskoj skoli ostaje vrijeme da pomaze.