Nisam htio da pišem sve u jednom postu da ne bude predug pa ću da dodam nešto i o pojedinačnim nastupima pojedinaca, uz osvrt na njihove dosadašnje nastupe na prvenstvima mlađih kategorija ili klubovima. Ovakve paralele uglavnom prave skauti kada obrađuju pojedince, a i sami igrači dosta pažnje posvećuju tome šta dobijaju ili gube nastupom na ovim takmičenjima. Nažalost tako je, to treba prihvatiti kao činjenicu sa kojom treba računati prilikom sastavljanja spiskova u budućnosti, neki igrači bi ginuli da uđu u 12, a neki bi radije otišli na more, sve zavisi u kakvoj su poziciji, kakvi su im planovi ili okruženje.
Plejevi – Rebić i Pot. Rebić je još jednom pokazao koliko je težak put ka visokom društvu igrača osrednjih fizikalija, u njegovom slučaju i nedostatku visine i neke ekstremne eksplozivnosti. To je igrač dobre tehnike, ne i specijalne, nema on ni neku promjenu pravca i ritma kojim bi lomio protivnike, pa samim tim jedan prosječan šut još više ističe njegove slabosti. I pored toga smatram ovo prventsvo izuzetno korisnim za njega, jer ako shvati na pravi način šta su mu nedostaci ima još vremena da radi na njihovom ispravljanju. Ako treba da gleda u kojem pravcu bi mogla da mu ide karijera neka vidi pod Marinović i Ćapin. Što svakako i nije loše. U protivnom uvijek je tu Čović junior. Gdje ćeš većeg motiva

Pot je opet sušta suprotnost Rebiću, fizički je to već senior, mnogo više nego jedan Janković, solidne tehnike i ispodprosječnog šuta. Reklo bi se preslikan Tepić, s tim da je Tepić u njegovim godinama već igrao Evroligu dvije godine i počinjao u petorci na EP 2007, znači jedna njegova blijeda kopija. Moglo bi se reći da će prije doći u položaj nekog Stefana Jovića nego pomenutog Tepića.
Bekovi – Jaramaz i Novak. Jaramaz je atletski sigurno najbolji igrač u ovoj ekipi. I skok šut je tu. Treba mu dosta nadogradnje, ali i s ovim spada u grupu naših bekova koji su uvijek plijenili atletikom, a sve drugo je bilo upitno u ovim godinama: Nedović, Krstović pa i Rakočević ranije. Dobro jeste Rakočević bio neuporedivo brži od pomenutih, ali stil igre je preslikan. Sigurno je dosta dobio ovim učešćem, jedna velika potvrda da je na pravom putu. Novak je jedini igrač u ovoj ekipi sa vicem, fintom. To je ono što brine. Dok ih gledamo u masi prosječnih talenata onda nam to i ne bode oči, a onda dođe neki Osman i onda vidiš da je to košarkaš sa velikim K, a da ovi naši imaju ponešto, a ostalo nemaju. Sinoć gledam Vrabca iz BiH, nije on „vau“ igrač, ali zna napraviti tako dobro ukršteni korak da ga nijedan naš bek ne bi znao ponoviti. Eto, jedan obični ukršteni korak nismo vidjeli. I onda možda i bode oči kada vidimo Novaka da zna baciti fintu šuta, fintu polaska u dribling, kako zna napraviti prostor za šut, pa makar bio on i sa zemlje. Bio je nepotrebno u fokusu Zvezde i Partizana, mislim da bi za njega bilo mnogo zdravije da odigra u nekom timu tipa Radničkog, Igokee ili MZT-a par sezona, pa da vidi onda na čemu je, hoće li se nešto moći i zaraditi od košarke.
Krila – Andrić. Andrić = Simonović. To je taj tip igrača koji ćoškari, čeka da pripali koju trojku kada je otvoren, odigra odbranu pa kako ispadne. Ništa vrijedno pomena.
Krilni centri – staviću Janković i Tejić, mada su obojica igrala više kao petice. Janković ako ovo prvenstvo iskoristi da izbunari povratak u Partizan ili neki klub koji će sa njim na razvoju individualne igre treba da bude srećan. Jer ovako i pored očiglednih kvaliteta njegova karijera teži više da se pretvori u Bezbradicinu nego recimo Rejesovu (znam da je prejako poređenje). On je slika i prilika igrača koji je potrčao za menadžerom ne gledajući šta će dobiti. Razvio se i ojačao, pa šta. Sve ovo je imao i prije dvije godine uz još bolji šut. Tejić. Hm. Šta reći. Fizički sve je tu. Visina, duge ruke, dobra brzina. Solidan šut za tri poena. Šta nedostaje? Pa sa svim što posjeduje već bi trebalo da je dobio dosta prostora u seniorima. A to u Zvezdi i nije tako. Ako vrijedi mora da igra sada jer fizički neće biti bolji ni za deset godina. U nekom najboljem scenariju on može da igra slično Ercegu, Milku Bjelici, u protivnom lako može da završi kao Labović ili Maraš.
Centri – Đoko i Kaplanović. Đoko je odigrao baš onako kako sam i očekivao, dobar u igri leđima, dobar čak i u šutu sa visine penala i tu negdje i prestaje njegov doprinos. Dosta puta mi je djelovao kao nasukan brod, ako nije u svojoj poziciji kao da se ne osjeća komotno. Ja zaista nisam vidio neki napredak u odnosu na predstave iz prošle godine, a opet ako iko zna sa ovakvim igračim onda je to Vujošević. Znači, za njega ne postoji bolji kontekst, vidjećemo. U svakom slučaju, može se reći da je ovo korak nazad za njega u prikazanom na prvenstvima. Kaplanović mi uz Novaka djeluje najprirodnije na terenu, sve djeluje smisleno i fluidno kod njega. Kod njega će sve zavisiti od toga kako će se ojačati. Ako dobije masu i sa 23 za njega neće biti kasno, momak jednostavno zna da igra košarku.
Klupa – Dobrić, Aranitović, Đorđević. Da su igrali gdje drugo osim na klupi nešto bi možda mogao i da napišem.
Treba biti realan pa reći da su ovakve prognoze čisto mlaćenje prazne slame, spisak lijepih želja, ali mali broj igrača iz mlađih selekcija stvarno nešto i postane. Tako da je realnije da većina ovih igrača postanu novi Stojačić, Čović, Bogić Vujošević, Zivčević, Gujaničić, Bešović i drugi, tek pokoji će doći i do šireg spiska A tima, a svi bi trebali da budemo srećni ako jedan bude član prve petorke.
Konačno, non stop se bavim ovim ćoravim poslom, uglavnom fulam, ložio sam se da Cvele može biti igrač, za Igrutinovića tvrdio da može biti novi Krstović, i tako sve i svašta, pa je najbolje da ako i pročitate da zaboravite
@Ray
Sta znam, rece Drex da je iz Bih.