Početak moje druge prvoligaške sezone bio je potpuno drugačiji nego čitava prva. Za godinu dana čika Raša Šaper je uspeo da dodatno isfiltrira 10 mladih sudija koje je prethodne godine kao "svežu krv" stavio na listu IA/IB lige. U prvoj sezoni smo sudili uglavnom derbije IB lige i neke slabije utakmice IA lige, ali svako od nas je dobio šansu da se pokaže i dokaže. Tako je rang lista za ulazak na IA ligu, koju je pravio tadašnji Predsednik sudijske komisije KSS (da mu ime ovde ne pominjem da ne kvarim blog), a koji je rad sa sudijama preuzeo od prethodnog Generalnog sekretara Bubala, praktično okrenuta naopako, pa smo mi koji smo bili na dnu liste za ulazak sa Srpske na saveznu ligu bili u drugoj kvalitetnoj grupi, a neki koji su bili u vrhu liste pali u treću grupu (toliko o kompetencijama onoga ko je listu za ulazak sudija na savezni rang potpisao). Elem, neću reći da smo izgubili sezonu da bi stvari došle na svoje mesto, ali recimo da je sve moglo da ide bezbolnije da je lista bila napravljena kako je trebalo.
Za mene je druga sezona počela kako je trebalo da počne prva: sa većim brojem utakmica A lige i to ne samo onima slabijeg kvaliteta. Ideja čika Raše nije bila da napravi trenutnu smenu generacija u sudijskom kadru, jer to niti je moguće, niti je potrebno raditi preko noći. Ideja je bila da vodeće srpske sudije budu naši mentori, da sa njima sudimo veliki broj utakmica (i to ako je moguće onih teških), da steknemo znanja (ali i renome) i da budemo spremni da preuzmemo vodeću ulogu kada stara garda krene u sudijsku penziju. Čika Raša je veoma poštovao red i posložio je stvari baš kako treba. Tako smo mi klinci bili srdačno primljeni u sudijski krem, ne kao konkurenti, već kao kolege koje itekako imaju šta i od koga da nauče, ali imaju i šta da pokažu. Bubalo, Ljuca, Crni, Desko, Miki i ostali koji su bili vodeće sudije u Srbiji u tom trenutku prihvatili su nas kao svoje i zdušno nam pomagali da postanemo ono što smo i postali - vrhunske sudije.
Ovo je derbi utakmica koja se igrala na vrućem terenu u "Morači", koju sam sudio sa svojim sadašnjim velikim prijateljem i vrhunskim sudijom Ljucom. Ljuki nikada nije pokopavao mlađe kolege, uvek je stajao ispred njih i preuzimao odgvornost za naše greške. Na ovoj utakmici Ljuki je u punoj formi, pogledajte samo njegovo kretanje koje je čak bolje i agilnije nego moje. Iako nije imao potrebe da se tako ponaša, Ljuki je svaku utakmicu sudio kao da je najvažnija. U "Morači" nikada nije bilo lako suditi, ali sa ovakvim partnerom nije bilo ni teško.
Sastavi ekipa itekako naglašavaju kvalitet lige koju smo sudili. Stručni štabovi su bili ozbiljno sastavljeni, a rosteri bili itekako jaki i za svaki respekt. Uživajte u ovom derbiju sa početka sezone 1998/99!
(foto: Privatna arhiva Milana Mažića)

