Evo nas sa novim diskutabilnim momentima sa košarkaških terena. Danas sam se odlučio za jedan video, ne zbog nedostatka sumnjivih situacija, već zbog kompleksnosti istog. Pred nama je minut utakmice u kojem imamo dve zanimljive situacije:
Kako i vidimo, prvo je dosuđen faul u skok situaciji od strane igrača odbrane, a zatim odlazak lopte van graničnih linija, prouzrokovan greškom igrača napada.
Prva situacija je dosta komplikovana, s obzirom da je dosta igrača u polju ograničenja u borbi za poziciju prilikom skok igre. U prvom momentu se čini da je kolega doneo ispravnu odluku, ali iz drugog ugla se jasno vidi da je igrač napada taj koji je prouzrokovao prvi kontakt i praktično njime i kretnjom tela naveo sudije da dosude faul u njegovu korist. Problem je loša pozicija sudije koji je odluku doneo, koji ne vidi dobro šta se tačno desilo, pa nagađa.
Nakon toga imamo prodor igrača napada ka košu u kojem imamo ozbiljan dodir na ruci istog, koji niko nije video, već je dosuđen aut. Opet, sudija koji je ovo dosudio nije mogao da vidi taj kontakt, pa je dobro što on nije dosudio faul. Ali, ovo jeste veliki propust koji je dalje praćen protestima igrača (koji je bio relativno miran) i trenera (koji je dobio opomenu pred tehničku grešku).
Iz jednominutnog video snimka je jasno da je obe situacije mogao najbolje da vidi sudija ispod koša (vodeći), samo da je stajao na dobrom mestu (u obe situacije). Definitivno je došlo do pada koncentracije, koji je doveo celu ekipu sudija u nezgodnu situaciju.
Ako se laički pogleda, ovo najviše liči na kompenzaciju: videli smo da smo promašili prvu odluku, pa hajde da vratimo drugu, ali to definitivno nije tako.
Svaki sudija teži tome da pad koncentracije prepozna pre nego što donese pogrešnu odluku, jer tako do grešaka neće ni doći. I koncentracija se trenira, kao i trčanje, pokazivanje, zvižduk...
Nadam se da vam je ova kratka sudijska lekcija bila zanimljiva i da ćete iz nje naučiti nešto novo. Do narednog Kutka, budite dobri i zdravi!
(foto: Privatna arhiva Milana Mažića)

